George R. R. Martin: Ples zmajeva

Autor: vedran-papst

03.11.11.

Autor: vedran-papst

Hitovi: 9152

Naslov knjige: Ples zmajeva
Autor: George R. R. Martin
Godina izdanja: 2011
Nakladnik: Algoritam
Format:  15,5 x 24 cm
Uvez: Tvrdi
Broj stranica: 596 str. prvi dio i 584 str. drugi dio
Prevoditelj: Vladimir Cvetković Sever i Tajana Pavičević
Jezik originala: engleski

Predugo smo čekali na petu knjigu serijala Pjesma leda i vatre, sada već legendarnog američkog pisca i scenarista Georgea R.R. Martina te smo ju napokon dočekali. Je li se isplatilo čekati svo to vrijeme? U nakladi Algoritma dolazi nam knjiga Ples zmajeva, podijeljena u dva sveska, odnosno dvije knjige. Razlog tome jest svakako to da je knjiga preopsežna (brojem stranica) da bi bila u jednom svesku te će nas stoga malo jače «opaliti po džepu» kupnja iste.

Prvi dio knjige je bio teško razočaranje i nimalo u stilu Martina i nimalo u okviru očekivanja, barem što se prvih 350-ak stranica tiče. Naime, taj dio je ponavljanje svega što se dogodilo u proteklih pet knjiga kroz poglavlja nekih likova koji su proteklih pet knjiga dobili malo ili ništa prostora, sa svega nešto malo novih likova, podataka i zanimljivosti (obrađenih kroz poglavlja nekih likova koji dotad nisu imali svoja poglavlja, kao npr. Theon Greyjoy), ali ono što najviše razočarava i odbija je svakako stil pisanja, koji kao da nije Martinov. Nalazimo puno copy-paste scena, čak i poglavlja, sve je pisano pomalo monotono što često čini prvi dio vrlo zamornim za čitanje.

Nakon skoro 350 pročitanih stranica knjiga dobiva nagli zaokret i postaje ono što smo od Martina očekivali, uzbudljiva i napeta, zanimljiva i prepuna intriga. Međutim, kako naglo postaje zanimljiva, tako i naglo prestaje te počinje jedan zbilja opsežan dio u kojemu su objašnjene sve rodbinske veze, svi ratovi i poneke povijesne činjenice (kronološki).

Srećom, nedugo nakon izdavanja prvog dijela Plesa zmajeva izašao je i drugi, a za taj dio imam samo riječi hvale. Naime, koliko je prvi dio knjige bio monoton i pomalo zamoran, toliko je drugi dio knjige napet, uzbudljiv i zapravo sve ono što smo čekali. 

Ratovi, dvorske intrige, špijunaže, seks… Iskonska intriga vrhunski dočarana genijalnim epskim pripovijedanjem, dijalozima i spletkama, zavrzlamama i mnoštvom neočekivanih situacija, sve lijepo upakirano «martinovskim stilom» vraća nam osjećaj čitanja Igre prijestolja. 

U drugom dijelu imamo poglavlja Arye, Jona, Daenerys, ali i nekih drugih manje i ne manje važnih likova, kao i nekih likova čija smo poglavlja s nestrpljenjem očekivali u prvoj knjizi, a nismo dobili, pratimo unutarnja previranja istih, promjene koje su prošli događaji izazvali u njima te utjecaj tih promjena na svijet oko njih.

Ono što možda treba svakako izdvojiti, kao možda i najočekivaniji element, je odrastanje Daenerys, kako fizičko, tako i psihičko, ali i ono što čekamo od kraja prve knjige - zmajeve. Da, napokon su odrasli i napokon njihova prisutnost dolazi do izražaja.

Jon, kao jedan od najomiljenijih likova također odrasta, i opet, također i fizički i psihički. Upravo je on jedan od likova radi kojih ćemo Martinu na kraju knjige spominjati svu daljnju i bližu rodbinu.

Dakako da kao suma sumarum nikako ne možemo preporučiti da se ova knjiga ne pročita, jer iako ima poneka zamjerka tu i tamo, ipak je to peti nastavak Pjesme leda i vatre, možda najočekivanije fantasy knjige 21. stoljeća te kao takva i više nego opravdava sva očekivanja koja su prema njoj postavljena kako od publike tako i od kritike.