Nastavak koji se čekao deset godina dobio je prvu najavu. U drugom dijelu hita iz 2009.-te očekujte posjet Bijeloj zombielandkući, Božić u zemlji zombija i monster truck.

jumanjiTreći film o Jumanjiju vodi nas kroz pustinju i prašumu. Kao da to nije dovoljno zahtjevno, grupi tinejdžera će u rješavanju igre pomoći ili odmoći njihovi djedovi.

xmenPrije izlaska filma vrijeme je da ukažemo na detalje koje je korisno znati prije nego feniks sleti u kina petog lipnja.

aladinU hrvatska kina danas stiže Aladdin, sljedeći u nizu Disneyevih hitova koji u novome ruhu obrađuje već ispričanu priču. Film će biti dostupan u dvije verzije, u originalu i sa hrvatskom sinkronizacijom.

goodomensNakon Američkih bogova, bliži se izlazak još jedne serije temeljene na romanu engleskog pisca. Djelo optimističnog naziva Good Omens izlazi krajem svibnja

Iris C. de Corbavia: Torquata

 

torquata.jpgS obzirom na to da se konačno pojavio hrvatski fantasy roman koji me oduševio, moram podijeliti entuzijazam i možda nekoga navesti da ga pročita. Dakako, ne očekujem da će svi biti jednako oduševljeni kao ja, ali ipak…

Svestrana umjetnica koja objavljuje pod imenom/pseudonimom Iris C. de Corbavia (Iris C. Krbavska) rođena je u Splitu gdje je završila klasičnu gimnaziju i glazbenu školu, da bi zatim nastavila sa studijem slavistike i romanistike na Filozofskom fakultetu, paralelno s Muzičkom akademijom. Osim u Zagrebu, studirala je i u Perugi u Italiji, te u Zürichu gdje je završila likovnu umjetnost i povijest umjetnosti. 1983. s obitelji napušta Zagreb i seli u Düsseldorf gdje i danas živi, uz redovite posjete Hrvatskoj. Iako je objavljivala kraće radove, kao i izlagala slike u Njemačkoj, Torquata joj je prvi roman, objavljen 2009. godine pod pokroviteljstvom biblioteke "Hrvatski pisci u inozemstvu".

Ova očaravajuća obrada mita o Orfeju i Euridiki odvodi nas u Krbavsku bitku gdje pogibaju, između ostalog, mladi ljubavnici Eleonora i Fran. Uz pomoć vilenjaka, djevojka stekne sposobnost seljenja iz tijela u tijelo s namjerom da spasi duh svojeg mladića koji je zarobljen u podzemlju. Tijekom 30-tih godina dvadesetog vijeka, Elinor, zajedno sa svojom obitelji (kozmopolitima židovskog podrijetla školovanima širom Europe, među kojima su sve žene vještice svjesne njezine zadaće) doseljavaju se u Istru, okupirajući isti dvorac u kojem je Eleonora nekoć živjela.

Jedina mana koju bih mogla navesti što se tiče fabule jest to što knjiga završava previše naglim rezom, a sudbine nekih zanimljivih sporednih likova ostaju nerazjašnjene. Priča je pisana majstorskim jezikom koji se na trenutke pretvara gotovo u glazbu, a prožeta je istodobnim kozmopolitizmom i lokalnim patriotizmom. Ovakvo nešto je i moglo poteći isključivo iz pera hrvatske autorice koja je duboko vezana za rodni kraj, ali i ostatak Europe, te višestruko obrazovane umjetnice. Također, autorica se bavila istraživanjem vlastitog rodoslovnog stabla, te možda neki podaci u priči potječu iz njezine prošlosti. Neopterećena trendovima u fantasy literaturi, što me posebno oduševljava, ovo je domaća autorica čijim se daljnjim djelima veselim sa slatkim iščekivanjem. Ukratko, moja hrvatska lady Dunsany.

Stil kojim je pisana knjiga vrlo je rasplesan i melodiozan, neki bi možda i rekli
previše intelektualan, ali kako je ovo priča jedne obrazovane i elegantne dame, rekla bih da ovakvo što i priliči njezinom profilu. Netko bi možda mogao prigovoriti realnosti ili čak, kako to često ljudi čine onima koji se ističu posebno lijepim jezikom (događalo se i navedenom Dunsanyju) da priča stilom skriva ispraznost, no mislim da bi to činilo veliku nepravdu djelu.
Usprkos ljepoti pisma koje svemu daje iznimnu bajkovitost, nije istina da priča ne sadrži i mračniju dimenziju. Ipak, ta je dimenzija u pozadini, možda iz razloga što niti jedan od likova zapravo nije negativan.
Sve su to ljudi s različitim osobinama i slabostima, ali svaki je od njih sposoban za empatiju i ljubav prema bližnjem što i samoj priči daje pozitivan ton, podsjećajući nas da je stvarnost, kao i ljepota, u očima onoga koji promatra. Tako i mračna priča ispričana kroz percepciju u glavnini dobrih ljudi ostavlja dojam idealistične bajke. No okviri priče nisu nimalo svijetli; riječ je o ljudima razdvojenim ubojstvom, zagrobnom životu i na koncu smještanjem radnje u Istru neposredno prije Drugog svjetskog rata čije su žrtve i neki od likova.
Ipak, na neki način, ljubav pobjeđuje, što bi se autorici, uzmemo li u obzir trenutačne trendove u fantastičnoj literaturi, itekako moglo zamjeriti. Ja joj, kako god, ne zamjeram na optimizmu i vjeri u ljude, ništa više nego što bih zamjerila od mnogih slavljenom George R.R. Martinu na njegovom pretjeranom cinizmu. S vremena na vrijeme nam treba podsjetnik da na svijetu postoje svakakvi ljudi i da su svi oni podjednako „realni“, a to što nas je većina sklona povjerovati u istinitost samo zla u nama, to je, nažalost, naš problem.
Ne mogu se oteti dojmu da je u liku Elinor mnogo toga od same autorice, što je jedan sasvim iskreni potez koji sam već gotovo prestala očekivati u književnosti u kojoj je pisanje nekako prestalo biti iskreno, a dijeljenje iskustva s onima koji dolaze poslije nas postalo puko umijeće. Rijetko se koji autor usuđuje otkriti kroz svoje priče, mnogo im je sigurnije pisati o stvarima koje nikada nisu proživjeli i likovima koje mogu mirne duše promatrati iz daljine i intelektualno secirati, što je vjerojatno glavni razlog mojeg toliko pozitivnog odgovora na ovu knjigu.

Recenzenti priče koji se mogu pronaći na poleđini izdanja su autori Miljenko Jergović i Hrvoje Hitrec koji su knjigu pozitivno ocijenili, uz „učeniji“ osvrt jedne profesorice koja naglašava kako se, za razliku od Orfeja, u ovoj verziji drevnog mita „Eleonora nije okrenula“ i to je omogućilo sretan svršetak. Pohvala ženskoj strpljivosti, mogli bismo reći.

Goblinov gebis

Galerija

Kliknite na strip za čitanje! Ako želite pogledati starije brojeve posjetite arhivu.

Povezivanje

Primaj obavijesti o novostima na Fantasy Hrvatska putem e-maila!

 
Pratite nas putem RSS-a! Facebook stranica Pratite nas na Twitteru!

Korisnička zona