Nastavak koji se čekao deset godina dobio je prvu najavu. U drugom dijelu hita iz 2009.-te očekujte posjet Bijeloj zombielandkući, Božić u zemlji zombija i monster truck.

jumanjiTreći film o Jumanjiju vodi nas kroz pustinju i prašumu. Kao da to nije dovoljno zahtjevno, grupi tinejdžera će u rješavanju igre pomoći ili odmoći njihovi djedovi.

xmenPrije izlaska filma vrijeme je da ukažemo na detalje koje je korisno znati prije nego feniks sleti u kina petog lipnja.

aladinU hrvatska kina danas stiže Aladdin, sljedeći u nizu Disneyevih hitova koji u novome ruhu obrađuje već ispričanu priču. Film će biti dostupan u dvije verzije, u originalu i sa hrvatskom sinkronizacijom.

goodomensNakon Američkih bogova, bliži se izlazak još jedne serije temeljene na romanu engleskog pisca. Djelo optimističnog naziva Good Omens izlazi krajem svibnja

Uzduž i poprijeko Prstenove družine (Knjiga I.)

Autor: Isenhart

 

lotrring.jpgRano je zašlo sunce one noći kad sam se odlučio ponovno baciti na čitanje legendarne trilogije Gospodara Prstenova. Gospodina Tolkiena sam oduvijek cijenio, potajno i obožavao, ako bih smio takvo nešto reći pred malobrojnim ljudima koji ne razumiju svijet fantastike. Iz nekog razloga super sam se osjeća oznajući da nanovo čitam stotine stranica pripovijesti o Trećem razdoblju, hobitima i ljudima, vilenjacima i patuljcima, ali i nemilosrdnom Sauronu, gospodaru mraka i svega što stane pod nazivnik Zla. Tako se prva na listi pronašla „Prstenova Družina". Ovaj članak će sigurno na vidjelo iznijeti stvari koje ste dosad već znali, ali vraški ću se potruditi da ponegdje pročitate zrno nikad prije shvaćenih dijaloga, odnosno propuštenih (ili namjerno skrivenih?!) motiva. Ovo nipošto nije prepričavanje, stoga se od čitatelja očekuje da je u najmanju ruku pogledao filmsku ekranizaciju Petera Jacksona, kad mu već svijet tehnologija (ili recimo Facebook) ne pruža dovoljno vremena za pisanu literaturu. Ono što mnogi zaljubljenici dovode u pitanje jest alegorijsko ili vjersko značenje ovog djela. Tolkien naglašava da Gospodar Prstenova nema poveznice s „Velikim ratom“ iz 1939. On ne trpi alegorije u svim njihovim pojavnim oblicima. Da je Hitlerov uspon nadahnuo i odredio razvoj ove legende, onda bi Prsten bio jamačno prigrabljen i upotrebljen protiv Saurona. Sauron ne bi bio uništen nego zarobljen, a Barad-Dur ne bi bio razoren nego zaposjednut (kao Berlin nakon okupacije).

Da počnem od korica i činjenica: Posjedujem 7. izdanje u nakladi Algoritma. Riječ je o godini 2002., vjerojatno razdoblju kad sam se prvi put počeo ozbiljnije zanimati za fantasy. Na naslovnici tvrdih korica jasno se vide hobitske rupe, nastambe gdje žive polutani – fantastičan i skroman narod. Zasigurno znate da se aktualno snima i film Hobit, pa te nastambe ponovno doživljavaju maksimalnu realnost negdje na poljanama Novog Zelanda. Naslovnica također otkriva zrcalni odraz rijeke Brandywine. Pomalo čudi da je narod Hobbitona vječno zazirao od vode, kako kaže i sam Tolkien: Prenosim prvih nekoliko rečenica:

„Oni su neupadljiv, ali ipak prastar narod, nekoć znatno brojniji nego danas; jer oni vole mir, tišinu i dobro obrađenu zemlju; najradije prebivaju u lijepo uređenu i uzorno obrađenu seoskom predjelu. Ne razumiju niti su ikad razumijeli, pa nisu ni voljeli, strojeve složenije od kovačkog mijeha, vodenica ili ručnog razboja, iako su vješto rukovali alatom. Imaju dobro razvijen sluh i vid, a premda su skloni debljanju i nikad se ne žure bez potrebe, ipak se hitro i spremno kreću.“.
str. 11

Dodao bih da poznaju vještinu izrade pive (u veeelikim količinama), te umijeće pušenja duhana i kojekakvih mirisnih trave. Dapače, hobiti se nerijetko hvale da je duhan njihov izum, a kasnije su ga prigrabili i ostali narodi, pa čak i čarobnjak Gandalf.

KNJIGA I

I. Dugo očekivana proslava

001---bilbos-home.jpgPriča započinje velikom proslavom starog i dobro uščuvanog (vremenom netaknutog) Bilba Bagginsa, vlasnika Vrećastog Vijenca. Bilbo je bio vrlo bogat i neobičan hobit, živa legenda unutar i naširoko Okruga. Dugo se pripremao za ovaj dan. Sudbina se poigrala pa slavlje pogađa i njegova priznatog nasljednika Froda, hobita koji će uskoro odlučivati o sudbini Međuzemlja. Tako Frodo postaje punoljetan (s 33 godine). Ujak Bilbo je davnih dana pustolovio uzduž i poprijeko, što nas odvodi u prošlost kad je jedva izbjegao smrt u mračnim špiljama Maglenih planina. Tako je neočekivano nabasao na neželjeno „naslijeđe“ u obliku zlatnog i čarobnog prstena, sposobnog da domaćina sakrije i učini nevidljivim. Isto tako, prsten ima neobičnu sposobnost sačuvati kosti i meso svoga nosioca, što doživljavamo kao objašnjenje da se Bilbo čak i sa 111 godina doimao hobitom u vrhuncu srednjih godina. Provodeći posljednje mjesece svoga života, Bilbo u razgovoru s velikim prijateljem Gandalfom spominje svoj odlazak. Imanje i bogatstvo ostavlja nećaku Frodu, pa tako i Prsten. Citiram dijalog Gandalfa i Bilba:

    „Osjećam da mi je potreban odmor kao što sam ti već rekao. Vjerojatno doživotni odmor: ne vjerujem da ću se vratiti. Zapravo se ne kanim vratiti, štoviše, već sam poduzeo sve što je potrebno. Ostario sam, Gandalfe. Ne izgledam još star, ali osjećam starost u dubini srca. Osjećam se nekako tanak, nekako razmazan ako razmiješ što hoću da kažem: kao maslac namazan na previše kruha. Potrebna mi je promjena, ili tako nešto. 
                                        Str 44.


Nakon rođendanskog slavlja i vatrometa, dugo u noć se pilo vino i jelo najfinije meso. Tako je i Bilbo otišao ostavljajući dobar dojam pred uzvanicima, ali i usklik nakon što je prilikom zdravice „nestao“ kao da ga je progutala crna zemlja. Dakako, Bilbo je stavio prsten i odšetao do Vrećastog Vijenca uzimajući posljednje stvari koje će mu putem zatrebati. Tu nalijeće na Gandalfa i biva prisiljen ostaviti Prsten u omotnici pored kamina. Sad kad kuca posljedni čas, teško ga se odriče jer Zlo u prstenu osvaja i zarobljava duh, čini ga ovisnim. Gandalf je davno sumnjao da ovaj prsten ima dužu povijest nego što se isprva činilo.

Prsten je kletva onom tko ga nosi jer je prije 3000 napravljen od strane zlog Saurona (generala najvećeg neprijatelja Međuzemlja, Morgotha). Zanimljiva je ta poveznica koju pročitah u Silmarillionu. Duh Prstena sadrži zlu kob Saurona, i oni su jedno. Tu još saznajemo da Gandalf ima mudre prijatelje, kao što je primjerice bijeli čarobnjak Saruman, kasnije tek izdajica i senilni luđak opsjednut pohlepom. U tajnosti ostavljajući prsten Frodu, Sivi čarobnjak odlazi tražiti savjet. Iako je odbio primiti prsten, Frodo ga ipak mora zadržati jer bi Sauronov naum učinio još veće zlo u rukama čarobnjaka poput Gandalfa.

II. Sjenka prošlosti

Dugo je vremna prošlo prije negoli se Gandalf vratio s crnim vijestima. Prsten mora krenuti dalje prema Zapadu, prije nego li ga se dočepaju zle sluge Saurona. Njegov duh je nedavno napustio šume Mrkodola, a Zlo ponovno ustaje na obroncima Mordora i kule Crne Kule poznate kao Barad-Dur. Orci i trolovi se nanovo razmnožavaju pod budnim okom svoga gospodara. Dakle, počinjemo shvaćati povezanost između Prstena i Saurona. On želi moć Jednoga, i učinit će sve kako bi ga se dočepao. Gandalf uz pomoć Froda šapće prastari natpis na Prstenu, tajnu koju otkriva jedino vatreni oganj.

Prsten Jedan da zavlada svima, Prsten Jedan da traži i seže
Prsten jedan da spoji se s njima i u tami ih sveže.

02--gandalfs-visit.jpgGandalf sjetno prepričava povijest Prstena i poraz Sauronov, te sudbinu koja ga je dočekala nakon Isildurove odluke da Prsten ipak ne baci u dubine Ognjenog gorja, već da ga zadrži za sebe. Tolkien istom prilikom započinje tužnu pripovijest bića po imenu Gollum, dalekog ali izopačenog rođaka svakog hobita. Ono što na ekranizaciji vidimo tek u Povratku Kralja, ovdje dolazi odmah na vidjelo. Gollum je svoje „zlato“, kako je nazivao Prsten, smatrao rođendanskim poklon, iako je do njega došao krvavim putem.

III. Trojica su već društvo

Sve je jasnije da Frodo kreće na putovanje, ali ne sam. U početku ga prati Samwyse Gamgee, vjerni i iskreni prijatelj pretjerano sklon hrani i šalama. Kasnije se pokazalo da Sam pruža naizgled neopipljivu potporu bez koje bismo danas pamtili mnogo tužniji završetak. Uprte naprtnjače, Frodo i Sam uzimaju štapove i zalaze za ugao njima poznatih granica svijeta. Podsvjesno zaključujem da obojica još uvijek ne shvaćaju kakva pogibelj nailazi odmicanjem sunca prema Zapadu. U društvo primaju i Pippina, nestašnog ali u srcu dobronaklonog hobita. Primijetio sam još jednu ispuštenu scenu u filmu, a doima se važna. Sjećate li se pjesmice koju je Bilbo pjevao pri izlasku iz Vrećastog Vijenca? Frodo je po svemu sudeći zapjevao njen nastavak. Glasi ovako:

„Putovi navijek idu još dalje
Niz vrtna vrata s noge na nogu,
Pa u daljine gdje cesta ih šalje.
A ja ću ih slijediti sve dokle mogu,

Korakom teškim od dola do brijega,
Dok me još veći put ne spriječi,
Na raskrižju staza i časnih stega.
A kamo onda? To ne mogu reći.“
str. 60

nazz.jpgOsmijeh i veselje nije dugo potrajalo jer ubrzo netko od družine začuje konjanika iza sebe. Ovo je prvi susret sa Crnim Konjanicima kojeg hobiti pamte. Riječ je o najodanijim slugama mračnog Saurona, nekoć davno ponosnim kraljevima ljudi. U pohlepi i željom za moći, danas su samo besmrtne utvare bez uma i vlastite volje. Ovdje se Hollywood ponovno poigrao vlastitom maštom. NIJE točno da su hobiti bacili mamac u obližnje grmlje i onda počeli bježati prema rijeci. Konjanik je isprva otkaskao, a zatim i odgalopirao dalje niz cestu. Također nije istina da je to posljednji susret sa Jahačima prije dolaska u Bree i Propetog Ponija. Drugi jahač (ili možda čak i onaj isti) ponovno je pronašao družinu, ali ovog puta ga je otjerala pjesma vilenjaka visokog roda pod vodstvom Gildora Ingloriona. Hobiti su im se pridružili i tako pronašli utjehu među vilenjačkom gozbom. Tu sam se stavio u ulogu kritičara, pa postavljam pitanje: „Zar Jahača umije prepasti nekoličina vilenjaka?“. Možda je Nazgul shvatio obračun s vilenjacima kao gubitak vremena koje itekako igra ulogu. Gildor se pokazao izvrsnim sugovornikom, te su on i Frodo do kasnih sati raspravljali o događajima koji su zadesili Shire, ali i svijet oko njega.

IV. Prečacem do gljiva

Sutradan su se pozdravili s vilenjacima te okrijepljeni zaputili prema skeli Bucklebury. Tu ih je zadesilo nevrijeme i susret s farmerom Maggotom. Dijelom zahvaljujući poznanstvu s Pippinom, farmer ih je pozvao na pivo i topli kamin. Žalio se na prolazak neznanca u crnoj kukuljici, visine odrasla čovjeka. Ni više ni manje, raspitivao se za Froda, na što se družini sledi krv u žilama. Usprkos pozivu da ostanu na večeri, strah je bio jači i Frodo uz Maggotovu pratnju povede suputnike dalje. Jašući prema skeli još su jednom začuli galop konja iza sebe, ali na svu sreću je to bio Merry Brandybuck, četvrti hobit u družini koja kreće na opasan zadatak prema Rivendellu. Još dok sam 2001. gledao prvi nastavak filmske trilogije, ovaj dio me nasmijao. Nije bilo bijesnog farmera koji goni Merryja kroz polje kukuruza i mrkava. Samo simpatični starac koji ih je ispratio košarom mirisavih gljiva.

V. Jedna razotkrivena urota

Prava je poslastica čitati tako detaljan opis mosta i doka preko rijeke Brandywine. Rijeka Brandywine činila se mirnom i tihom pred pad guste noći. Prelazeći rijeku družina je ugledala tamnu priliku iza sebe, točno na mjestu gdje su i sami koračali prije skakanja na skelu. Posebice je Merry ostao zaprepašten, njemu je cijela priča o Prstenu ili Utvarama bila nepoznata. Kod noćenja kod obiteljskih prijatelja obitelji Brandybuck, po stoti put sam potvrdio kako "Gospodar Prstenova" obiluje scenama opijanja jer hobiti grabe svaku priliku za izlijevanjem piva niz grlo. Simpatično! Zaključujem da je i Tolkien bio strasni pivopija. Tu je skromni Frodo otkrio da jednom steknuto hobitsko prijateljstvo ništa ne može prekinuti. Oni će ga slijediti dalje bez obzira na to što ih slijedi prelazak iz jedne pogibelji u drugu.

Budući da su diljem Okruga stizale vijesti o većem broju konjanika,  Frodo je pregazio strah pa su sutradan krenuli putem Stare Šume, opasnog i tajanstvenog mjesta gdje samo rijetki kroče.

VI. Stara šuma

03---willowtree.jpgJoš jedno od važnijih poglavlja koje nažalost nije steklo mjesto u trosatnom filmu, pa čak ni u produženom izdanju. Oglušujući se na upozorenja, Stara šuma kroz koju prolazi rijeka Withywidle morala je biti daljne odredište četvorice malenih suputnika. Priče kruže i šaputanja govore o stablima koja pričaju, mašu granama čak i kad nema vjetra. Lako se moglo pretpostaviti da hobiti neće daleko dogurati, pogotovo umornih nogu i ponijima koji su kudikama teško mogli napredovati kroz gustiš i šikaru. Putem se ispriječio Vrbov-starac, biće uveliko nalik Entu, ali opako i gnusno po karakteru, te sivo i tmurno po izgledu. Tako nailazim do omiljenog lika za koje mnogi od obožavatelja nikad nisu čuli. Pronalazim fascinatnim autorov smisao za pružanje osobina likovima. Tom Bombadil, veseljak i gospodar šuma, brda i dolina – zapjevao je oslobodivši Merrya iz čvrstog stiska Vrbov-starca te ih pozvao na stol prepun žutog vrhnja, saća meda, bijelog kruha i maslaca. Njegova žena, riječna gospa Goldberry također je nazočila. Evo poziva na večeru u obliku pjesmice: (Tom je bio poznat po svojoj sklonosti stihovima).

Hej Haj! Priskočite, prijatelji mili moji!
I hobiti i poniji! Da'l večere tko se boji?
Nek zabava odmah krene i neka se pjesma poji!

                            str 149.

VII. U kući Toma Bombadila

Čudu nije bilo kraja kad su napokon prekoračili široki kameni prag i zastali žmirkajući. Nalazili su se u dugačkoj niskoj prosoriji preplavljenoj svjetlom svjetiljaka što su visile s krovnih greda, a na stolu od tamnog, ulaštenog drva stajale su mnogobrojne svijeće, visoke i žute, i gorjele jakim plamenom. Ako se ne varam, zagonetni Tom doživio je realizaciju u video igrici Electronic Artsa, ali o tome nekom drugo prilikom. Tom je čudnovato biće, nekoličina ga danas smatra prikrivenim oličenjem jednog od Bogova, pa možda čak i samog Stvaraoca. Ispričao im je svakojake neobične priče o pčelama i cvijeću, o osobitostima drveća i stvorenjima u Šumi, o zlim bićima i dobrim bićima, o prijaznim bićima i neprijaznim bićima. Frodo je doznao priču Vrbova starca, naopasnijeg stvorenja u Šumi. Doznajemo i nešto više o samom Tomu, par rečenica koje pružaju mnoge odgovore na njegov identitet.

Napokon je Frodo, onako začuđen prozborio, jer se iznenada prepao tišine.
Tko ste vi gospodaru? – zapita.
Ha, što? – izusti Tom uspravljajući se na stolici i sijevajući očima u tami. – Zar još ne znate kako se ja zovem? To je jedini odgovor. Ali vi ste mladi a ja sam star. Ja sam od svih najstariji. Pazite što vam kažem, prijatelji moji. Tom je bio ovdje prije rijeke i prije drveća. Tom se sjeća prve kišne kapi i prvog žira. On je utro staze prije Velikih ljudi i vidio Male ljude kako stižu. On je bio ovdje prije Kraljeva i prije grobova. Kad su vilenjaci otišli na Zapad, Tom je već bio ovdje, još prije nego što su svladana mora. Poznavao je tamu pod zvijezdama dok je bila neustrašiva... prije nego što je Gospodar tame došao s one strane.

str 160.

tom-bombadil.jpgOvo nisu jedini stihovi koji trebaju začuditi čitatelja. Činilo se da Tom već zna mnogo o hobitima i svim njihovim obiteljima, dapače, mnogo zna i o povijesti Shirea i zbivanjima u njemu čak i od onih dana kojih se jedva sjećaju i sami hobiti. Tom je tako utonuo u priču o Prstenu pa se i sam usudio staviti ga na mali prst. Ništa se nije dogodilo, Tom je izgleda bio potpuno otporan na njegovo zlo, pomislili su hobiti. Poslušali su još nekoliko savjeta o nastavku putovanja, prenoćili i naposlijetku krenuli dalje.

VIII. Magla na Grobnom humlju

Tik pred Grobno humlje Tom dobaci; „Zbogom, prijatelju vilenjaka, ovo je doista bio radostan susret!“, te se skupa s kućom i dolinom izgubio iz vidika.  Sigurno bi Frodo zažalio za rastankom da je odmah znao kakva magla i incident čekaju na humlju, predjelima visoka kamenja i stijencima. Tu Frodo, Sam, Pippin i Merry upadnu u zamku grobnog duha, te Frodo po treći put dolazi u napast nataknuti prsten. Neko vrijeme se pitao može li ga takva odluka spasiti, al ubrzo u njemu prevlada hrabrost i on odluči da neće ostaviti prijatelja. Sjetio se pjesmice koju ga je Tom naučio. Slabašnim, očajničkim glasom zapjeva Hej-haj Tome Bombadilu! A čim izgovori to ime, glas mu postane nekako snažniji – zvučao je puno i živo. Uskoro ih je Tom spasio, posebice ostalu trojicu čija su blijeda lica odavale naznake smrti. Nikad nećemo znati za sigurno, ali Tomova pjesma je u njih nanovo vratila boje života i zbunjeni izraz na lice.

Povratkom na Glavnu cestu svi su osjetili olakšanje, ali i žalost kad im je Tom priopćio da njegova staza ne ide dalje. On se mora vratiti kući gdje ga čeka Goldberry. Ovdje sam otkrio još jednu zabludu: Gandalf nikad nije uputio hobite u naselje Bree i krčmu „Kod razigranog ponija“, to je učinio Tom, nadajući se da će tamo najsigurnije prenoćiti. Frodo je još jednom napomenuo da ga od sada trebaju zvati Podgorski (a ne Baggins).

IX. U svratištu Kod razigranog ponija

prancing-pony.jpgBree možemo doživjeti kao prastaru „metropolu“ svijeta gdje se sastaju Veliki i Mali ljudi, patuljci i vilenjaci. Nije čudo da i ponekad zaluta graničar, osoba kakvu su lokalni stanovnici često prozivali bezimenim lutalicama. O njima se nije previše znalo. Razigrani Poni bijaše krčma nimalo lošija od onih na koje su hobiti navikli u granicama Okruga. Smjestili su se i uživali piće i gostoprimstvo stanovnika, a nažalost i privukli pozornost onih koji su htjeli znati više. Frodo je stekao još jedno poznanstvo, iako s početka nije bio siguran koliko to zaista želi. Zvali su ga Strider, a taj lutalica ih je uskoro sve spasio od sigurne pogibli prilikom najezde Crnih Jahača (više u sljedećem poglavlju).

X. Strider

Dogodilo se to u salonu Razigranog ponija kad je Frodo među svim posjetiocima primijetio i lice skrivenog šumara u kutu prostorije. U ruci je imao lulu, a pod tamom kapuljače oči koje kao da su izgarale pod žarom duhana. Strideru je pravo ime bilo Aragorn što je potvrdilo i pismo koje je Gandalf prije 3 mjeseca ostavio kod Maslovara Ječmenjaka (gostioničara krčme). Znajući da se vijest o Bagginsu brzo širi, Aragorn i Nob (potrčkalo) su te noći postavili varku na koju su Jahači nasjeli, te se skupa s hobitima izvukao i pobjegao prema Rivendellu. Postao je njihov vođa, kako stasom, tako i mudrim glasom.

XI. Nož u mraku

Poglavlje opisuje obračun devetorice Jahača sa stanovnicima Breeja. Koliko sam uspio ustanoviti, malo tko je ozlijeđen u ovom sukobu osim nekolicine jastuka. Konjanici su pročešljali Bree uzduž i poprijeko, ali ipak nedovoljno dobro. Tek je nekoliko konja i ponija ukradeno, a Maslovar se za taj gubitak sljedeći dan iskupio plaćanjem u penijima. Aragorn nije mario što su prisiljeni putovati pješice jer takav je i bio njegov plan ako ga mali hobiti misle slijediti. Vodio ih je kroz močvare Mlake pa naposlijetku u prastaru utvrdu Vjetrovrh. Tri su dana putovali do Muhovodne Mlake, sakrivajući tragove puta iza sebe. Tlo je postajalo mokro, a mjestimice i podvodno, ovdje-onde nailazili su na bare i na velika prostranstva šaša i rogoza ispunjena cvrkutom skrivenih ptica. Čitajući o Vjetrovrhu osjećam se dužnim razbiti mit o njegovom značenju. Vjetrovrh nije druga riječ za Amon Sul, promatračnicu gdje su hobiti napadnuti sljedeće noći. Amon Sul je jednostavno promatračnica (jedna od mnogih). Na Merrijevo pitanje Aragorn je odgovorio sljedeće:

Ovdje nisu živjeli ljudi sa zapada, iako su u kasnija vremena branili neko vrijeme ova brda od zla što je dolazilo iz Angmara. Ova je staza utrvena radi opskrbe utvrda duž bedema. Ali nekad davno, u prvim danima Sjevernog Kraljevstva, podigli su veliku kulu-promatračnicu na Vjetrovrhu i nazvali je Amon Sul. Poslije je spaljena i srušena i od nje nije ostalo ništa do razvaljeni kameni prsten nalik na grubo izrađenu krunu na glavici staroga brda. A nekad je to bila visoka i lijepa kula. Priča se da je na njoj stajao Elendil i čekao dolazak Gil-Galada sa zapada, u vrijeme Poslijednjeg saveza.
                                            Str. 223

witchking.jpgHobiti su bili začuđeni što do Rivendella preostaje još 14 dana. Pokazalo se da je i sam Gandalf prolazio ovim putem, a da je pritom nabasao na opasnost koja ga je prisilila krenuti dalje. Tu je družina u daljini ugledala tmurne i crne točke kako se kreću prema Vjetrovrhu. Bili su to Jahači. Aragorn odluči naložiti vatru i skriti se malo sjevernije u uvalu zaštićenu od strane s koje dolaze konjanici. Stade im pripovijedati priču o Tinuviel, onako kako je jednom davno i sam naučio. Riječ je o susretu Berena, sina Barahirova, s Luthien Tinuviel. Beren je bio smrtnik, a Luthien kći Thingola, vilin-kralja koji je vladao u Međuzemlju dok je svijet još bio mlad. Opis ove predivne pripovijetke koju nudi Gospodar prstenova nije sasvim detaljan i ne hrani posve želju onih koji žele znati više. Stoga takvima preporučujem čitanje Silmarilliona.

Kasnije te noći nastade strahovit okršaj, a tu Frodo zadobi tešku ranu na prsima. Koristeći prsten, Neprijatelj je saznao kod koga se nalazi ono što traže. Aragorn je ipak uspio otjerati pet utvara, ali šteta je već bila učinjena.

XII. Bijeg do gaza

Uzimajući predah shvatili su da je malo onih koji posjeduju takvu iscjeliteljsku moć da ozdrave Froda. Čak je i Strider jedino mogao usporiti napredovanje mrtvačke hladnoće od ramena do udova. Froda su postavili na jedinog ponija i krenuli na jug. Aragorn putem natuca kako njegovo srce leži u Rivendellu, ali mu u nekako još nije suđeno da se ondje skrasi. Ovakva izjava će kasnije itekako imati smisla.

Ubrzo su pješačili zemljom trolova, te čak i ugledali trojicu njihove vrste. To ipak bijahu kamena oličja jednom davno živahnih trolova koji su se svađali na koji će način skuhati trinaestoricu patuljaka i jednog malog hobita. Dakako, riječ je o Bilbovoj priči koju su Sam i Frodo čuli od Gandalfa. Od toliko prepirke, sunce je izašlo i pretvorilo ih u vječnu uspomenu.

Nailazimo na još jedno nepodudaranje ekranizacije i knjige. Kaskajući cestom susreli su nekoga vilinskog roda, a to nije bila Arwen, već glavom i bradom Glorfindel čija je kaciga svjetlucala i bljeskala, kao da je optočena draguljima poput živih zvijezda. Iako je nemoguće ne primijetiti poznanstvo Aragorna i Glorfindela, posve je jasno da nisu imali vremena popričati o svim stvarima koje su ih mučile. Pročitajmo što je Glorfindel rekao, podižući Froda na svog konja:

Prije dva dana naišao sam na vaš trag i išao za njim preko mosta, a danas sam primijetio gdje ste opet sišli s brda na Cestu. Nego, idemo! Nema vremena za druge vijesti. Kad ste već ovdje, moramo se izložiti opasnostima Ceste i krenuti dalje. Petorica su iza nas, i kad otkriju vaš trag na cesti, pojurit će za nama kao vjetar. Ne znam gdje su ostala četvorica.
                                        str. 252

escape-to-rivendell.jpg

Imao je pravo, i već nadomak gaza čekala ih je nova opasost, ali i slijedila ona stara. Bijeli konj Glorfindela otrči u galop goneći nositelja prstena dalje od straha. Pet konjanika ga je pratilo, a još četiri su dolazila sa istoka prema gazu, očigledno trudeći se postaviti Froda u zasjedu. Zabilježit ću da je ovo prvi put otkako se Jahači pojavljuju u svom punom broju. Slijedi poznata scena iz filma, a jahače odnese voda dalje od očiju.

Goblinov gebis

Galerija

Kliknite na strip za čitanje! Ako želite pogledati starije brojeve posjetite arhivu.

Povezivanje

Primaj obavijesti o novostima na Fantasy Hrvatska putem e-maila!

 
Pratite nas putem RSS-a! Facebook stranica Pratite nas na Twitteru!

Korisnička zona