Nastavak koji se čekao deset godina dobio je prvu najavu. U drugom dijelu hita iz 2009.-te očekujte posjet Bijeloj zombielandkući, Božić u zemlji zombija i monster truck.

jumanjiTreći film o Jumanjiju vodi nas kroz pustinju i prašumu. Kao da to nije dovoljno zahtjevno, grupi tinejdžera će u rješavanju igre pomoći ili odmoći njihovi djedovi.

xmenPrije izlaska filma vrijeme je da ukažemo na detalje koje je korisno znati prije nego feniks sleti u kina petog lipnja.

aladinU hrvatska kina danas stiže Aladdin, sljedeći u nizu Disneyevih hitova koji u novome ruhu obrađuje već ispričanu priču. Film će biti dostupan u dvije verzije, u originalu i sa hrvatskom sinkronizacijom.

goodomensNakon Američkih bogova, bliži se izlazak još jedne serije temeljene na romanu engleskog pisca. Djelo optimističnog naziva Good Omens izlazi krajem svibnja

Lois McMaster Bujold intervju

Autor: Sherpa

bujold.jpg Dopustite mi da odmah na početku kažem kako mi je velika čast i zadovoljstvo što ste pristali na ovaj intervju. Vaši romani o Milesu Vorkosiganu vrlo su popularni u Hrvatskoj, a u Udruzi se nadamo i da će vaši fantasy romani uskoro biti prevedeni.

U siječnju 2002. posjetili ste Hrvatsku. Čega se sjećate s tog posjeta?

Napisala sam mali memoar nakon povratka, pokušavajući zapisati sve svoje dojmove. Nalazi se na mojoj web stranic: http://www.dendarii.com/croatia02.html, ali ne želim varati pa neću baciti pogled prije nego li odgovorim.
Sve što mi padne na pamet vrlo brzo bude zagušeno pravim vodopadom uspomena koje vežem uz posjet; čudi me koliko mi se sjećanja vraća što dulje razmišljam o tome. Sjećam se da su se o meni vrlo dobro brinuli organizatori konvencije i moj hrvatski izdavač te koliko sam bila impresionirana brojem ljudi koji govore i čitaju na engleskom, dok ja nisam znala niti riječi hrvatskoga. Da nije bilo tih ljudi, bilo bi mi kao da sam nijema. Divno sam se provela šetajući Zagrebom s prijateljima - kupila sam knjigu o povijesti grada, a grad sam naknadno čak i iskoristila kao grubu osnovu srednjevjekovnog gradića Easthome u knjizi „Hallowed Hunt“. Organizatori konvencije odveli su me na Medvedgrad. Bio je to predivan izlet. Nakon konvencije izdavač me poveo na kratko predstavljanje knjige u Primorju - najbolji trenutci uključuju večeru u ribljem restoranu i promatranje izlaska punog mjeseca kroz lukove rimskog amfiteatra na istarskoj obali. Izdavač je organizirao televizijski intervju u ponedjeljak ujutro. Vrlo rano jutro. Kako nemam previše iskustva u takvim stvarima, bila sam nervozna i umorna i bojim se da nije prošlo baš najbolje, mada vjerujem kako je odmogla i činjenica da mi je jedno od pitanja bilo krivo prevedeno pa sam provela nekoliko minuta pričajući o nečem sasvim desetom. Ups. Naviknuta sam sat vremena odgovarati na pitanja iz publike na konvencijama - moram naučiti biti sažetija kada se radi o tv intervjuima! Prevoditeljica koju mi je osigurao izdavač bila je vrlo ljubazna te me posljednje noći konvencije pozvala k sebi na razgovor uz kolače. No, kako sam nakon još jedne manifestacije za javnost bila mrtva umorna, odbila sam poziv. Još uvijek žalim za tim, mogla sam sav san nadoknaditi sljedećeg tjedna. Pušenje, naravno. Na svim događajima kojima sam u Europi prisustvovala ima mnogo više dima cigareta nego što smo mi, Amerikanci, naviknuti. Pogled iz moje hotelske sobe na fasade iz devetnaestog stoljeća zgrada s druge strane trga i vrlo dvadesetiprvostoljetne satelitske antene na njima. Tramvaji – u djetinjstvu sam posjećivala baku u Pittsburgu u kojem su također vozili tramvaji. Algoritam je potpisao ugovor za prijevod sve tri knjige iz serijala Chalion. Ne znam kako trenutno stoje stvari s tim, ali nisam još dobila primjerke prevedenih knjiga što mi je obično jedini dokaz da su knjige tiskane. Za serijal Sharing Knife nisam još dobila ponudu, ali su obnovljena prava za knjige o Milesu. Hrvatske naslovnice za knjige Vorkosigan sage i dalje su mi među najdražim stranim naslovnicama.

Romani Vorkosigan sage vrlo su popularni u Hrvatskoj. Možete li nam reći kako je sve to počelo? Otkud ideja za Milesa? I koliko ste polagali nade u romane, to jest jeste li se nadali da će prerasti u bestseller serijal?

Sam je Miles nastao kao i stvarni ljudi - od svojih roditelja. Imam poštapalicu kojom opisujem svoju tehniku stvaranja radnje – „Što je najgore što mogu učiniti ovim ljudima?“ Milesa sam imala na umu još dok sam pisala Krhotine časti. Za njegove roditelje, Arala i Cordeliu, koji žive u militarističkoj patrijarhalnoj kulturi koja iznimno cijeni fizičko savršenstvo i užasava se bilo kakvih mutacija, imati sina koji je hendikepiran predstavlja ogroman životni izazov. Čitav niz osoba iz stvarnog života poslužio je kao osnovica u stvaranju Milesa - T.E. Lawrence i mladi Winston Churchill neki su od njh. Fizičku je osnovicu dao hendikepirani bolnički ljekarnik s kojim sam jednom radila, a sindrom „sina velikana“ ponajviše vučem još iz svog odnosa s vlastitim ocem. Unatoč tome, sa svojom prvom knjigom, Pripravnik za ratnika, Miles je brzo uspostavio vlastiti život. Njegova karizma i volja, njegove vrline i mane, a ima oboje, sve je to sada dio njega. Likove određuju njihovi postupci – „Ono si što radiš“ najistinitija je sintagma vezana uz pisanu riječ. Milesovi su postupci stvorili Milesa onakvim kakav on je u tucetu knjiga tako da je imao priliku postati kompleksnim likom. Također, likovi stvaraju i ograničavaju radnju, ali za mene stvaraju i okolinu u kojoj žive tako da na kraju sve ispadne dobro. Nikada nije postojao detaljan plan Milesova života -  izmišljam ga knjigu po knjigu. U SAD-u moje knjige nikad nisu bile bestselleri - barem ne u smislu liste bestsellera NY Timesa, iako su definitivno bile žanrovski bestselleri - koliko „evergreeni“, knjige koje se prodaju u skromnijoj nakladi, ali se prodaju stalno. Svaka knjiga koju sam napisala i dalje se tiska. Kada sam 1982. godine počela pisati Krhotine časti nisam mogla ni zamisliti da će se knjiga čitati i u 2008. godini, ponajviše jer nisam mogla zamisliti kako će 2008. godina izgledati (postoji razlog zbog kojeg se držim podalje od SF priča koje se bave bližom budućnosti). I dalje me fascinira činjenica da se moje knjige čitaju u Kini. 1982. godine to bi bila znanstvena fantastika.

Jesu li romani o Vorkosiganu ikada razmatrani za filmsku adaptaciju? Biste li to uopće željeli?

Sredinom devedesetih otkupljena su prava za snimanje knjige Pripravnik za ratnika. Novac koji sam za to dobila omogućio mi je selidbu u Minneapolis, na čemu sam jako zahvalna. Ipak, film nije snimljen, na čemu sam još zahvalnija - pročitala sam scenarij i bio je užasan. Ne žuri mi se da se romani adaptiraju za film ili televiziju, voljna sam čekati da se pojavi producent koji će zaista voljeti te knjige, a ne ih samo smatrati „vlasništvom“ koje može unakaziti kako god želi. Nemam ideja o tome tko bi mogao glumiti moje likove, iako bi Aral trebao izgledati poput Olivera Reeda u mlađim i zdravijim danima.

Univerzum u kojem se odvija radnja Vorkosigan sage postaje detaljniji sa svakom novom knjigom. Jeste li planete i kulture prikazane u romanima zasnovali na dijelovima ljudske povijesti ili ste ih sami izmislili? Ponajviše Vas to pitam zato jer se jedan od planeta zove Illyrica, a narod koji je u drevna vremena nastanjivao prostor Hrvatske nosio je ime Iliri.

Planeti Neksusa zasnovani su na čitavoj skupini izvora koje sam spojila na raznorazne načine. Ništa nije direktno kopirano, već se radi o vrlo kompleksnom spoju znanosti, povijesti, osoba, drugih priča i mojih vlastitih stavova o ljudskom ponašanju. Bojim se da je Illyrica samo ime koje sam uzela s neke mape u trenutku pisanja.

Trenutno pištete fantasy serijal Sharing Knife. Možete li nam ukratko reći nešto o likovima i radnji?

Serijal Sharing Knife započeo je kao jedan fantasy roman s elementima ljubavnog romana, a radi lakšeg je objavljivanja razdvojen u dva sveska. Iz toga su sada nastala još dva sveska. Prvi je roman priča podijeljena u dva dijela, nazvana The Sharing Knife, Vol. 1: Beguilement i The Sharing Knife, Vol. 2: Legacy. Ovi su dijelovi prvi put objavljeni u listopadu 2006. godine i srpnju 2007. godine. Drugi par romana od početka je osmišljen kao duologija pa će treći dio serijala, Passage, biti objavljen u tvrdoukoričenom izdanju u travnju 2008. godine, dok će posljednji nastavak, Horizon, svjetlo dana ugledati  u veljači 2009. godine. Posljednja dva romana jedno su vrijeme nosili zajedniči naziv Wide Green World, ali je želja mog izdavača Eosa bila da svi romani idu pod jedinstvenim nazivom kako se prodavači i kupci knjiga ne bi zbunili. Ta je odluka, zapravo, sasvim u redu jer se zaista radi o jednoj priči razdvojenoj u četiri sveska, iako je svaka duologija svojevrstan zaseban par i svaki od svezaka sadrži samostalne radnje koje završavaju unutar sveska. Glavna će radnja biti jasna tek kada se redom pročitaju sva četiri sveska, iako i svaka od knjiga sadrži dovoljno toga da zabavi čitatelja dok čeka na rasplet glavne radnje. Sva bi četiri sveska trebala biti dostupna čitateljima unutar sljedeće tri i pol godine, neće biti kašnjenja pri dostavi rukopisa izdavaču, a čak i da me sutra pregazi autobus - priča je dovršena. Nadam se da to svi cijenite. Sharing Knife je počeo kao priča o dvoje ljudi, Fawn Bluefield, farmerici koja je pobjegla od kuće iz vrlo tradicionalnih razloga i koja upoznaje Daga Redwinga Hickorya, iskusnog vojnika i čarobnjaka koji pripada nomadskom plemenu Lakewalkers posvećenom hvatanju i ubijanju nadnaravnih čudovišta. Dagov narod ta čudovišta naziva malice, a Fawnin blight bogles. Nož iz naslova serijala ključno  je oružje za svrhu kojoj su se Lakewalkersi posvetili, dok je otkrivanje što su ti noževi točno i kako oni funkcioniraju  ključan dio radnje.
Kada se oba lika nađu u lovu na čudovište, Dagovom se nožu dogodi čudna nesreća pa su Dagg i Fawn privremeno upareni sve dok ne uspiju riješiti tu misteriju. Blizina dovodi do romanse koja neizbježno vodi do problema (ali i sazrijevanja) i promjena u njihovim životima koje na početku priče nisu ni slutili. Serijal nema radnju koju pokreće glavni zlikovac, ali ima smjer u kojem se jasno kreće tako da nisam osjećala da je imalo drugačiji za pisati od mojih knjiga koje imaju „čvršći“ zaplet. Također, serijal mi je omogućio da se igram sa žanrovima i pokušam spojiti fantasy i ljubavni roman. Ispostavilo se da je to teže nego li se čini jer ta dva žanra imaju različite fokuse, očekivanja čitateljstva, strukturu i širinu radnje. Fokus ljubavnog romana je osoban - priča je to o uspješnom udvaranju koja počinje kada se dvoje protagonista upozna, a završava kada njihova veza prođe kroz sve probleme i testove zapleta te bude potvrđena trajnim vezivanjem. Čitatelj očekuje da će do kraja romana razumjeti taj par. Fokus fantasy romana obično je svijet u kojem se roman odvija i taj se svijet može smatrati dodatnim likom romana -  očekujemo upoznati taj svijet, očekujemo da će nam kroz roman biti pokazano kako i što ga čini drugačijim od našeg. Čitatelj u tom slučaju očekuje razumjeti taj svijet do kraja romana. Stoga sam si u ovom serijalu namjerno postavila problem spajanja te dvije različite strukture u jednu. Jednim mi dijelom pomaže činjenica da su oba glavna lika predstavnici dvaju glavnih kultura u prikazanom svijetu, što mi je omogućilo da kroz njih istražim te aspekte svijeta. Jesam li u tome i uspjela odlučit će čitatelji kada čitav serijal bude objavljen. Zasad su reakcije čitatelja poprilično podvojene - neki uživaju u kombinaciji žanrova, dok se drugi ponašaju kao histerični dvogodišnjaci koji su upravo otkrili da im se grašak dodiruje s pireom. Na kraju prve duologije razriješen je dio radnje koji se odnosi na ljubavni roman i to, gledamo li iu perspektive ljubavnog romana, na vrlo zadovoljavajući način, što mi je i bila namjera. Daga i Fawn sam na tom mjestu mogla ostaviti neko vrijeme, ali je dio serijala koji se odnosi na svijet u kojem se radnja odvija i dalje postavljao pitanja. Stoga sam napisala i drugu duologiju, Passage i Horizon. Obje se priče odnose na putovanje - jedna na putovanje rijekom, a druga na putovanje cestom, što su dva klasična elementa američke književnosti, ali i književnosti uopće, te su vrlo prikladni za fantasy world serijal koji je inspiriran iskustvima američkih pionira. Druga se duologija nastavlja na prvu, a Dag i Fawn su i dalje glavni likovi. E da, da prozborim koju i o izvorima inspiracije.  Sva su mjesta u serijalu bazirana na ruralnim krajolicima srednjeg zapada mog djetinjstva. Posebno se Passage oslanja na moje uspomene iz života u brodu-kući na rijeci Ohio, ali i na zapise, većinom iz prve ruke, o životu na rijekama Mississippi, Ohio, Missouri i Tennessee početkom devetnaestog stoljeća u eri parobroda. Na kraju te knjige dodana je bilješka autora u kojoj sam imenovala najzanimljivije od tih knjiga, u slučaju da čitatelji požele saznati više.

Vaš serijal Chalion u svijetu je požnjeo velik uspjeh. Fascinantno je kako ste uspjeli ostaviti traga i u fantasyu i u znanstvenoj fantastici. Koji žanr više volite?
 
Jednako su mi draga oba žanra. Uvijek sam čitala mnogo djela iz oba žanra, još otkad sam kao dijete  počela istraživati različite  žanrove.

Je li teško biti SF/fantasy pisac u SAD-u? Koliko se Vaš današnji život razlikuje od onoga s početka Vaše karijere u osamdesetima?

Bilo gdje je teško biti pisac. U SAD-u blagonaklonije gledaju na SF&fantasy žanr nego što je to slučaj u Britaniji, barem mi tako kažu. Imamo dovoljno veliku zajednicu fanova da nemamo potrebe tražiti moralnu potporu izvana, što ima i dobrih, ali i loših strana (uvijek postoji bojazan od izoliranosti). Sada i tada, o Bože... Ranih osamdesetih, netom prije objavljivanja bila sam očajna kućanica s financijskim problemima, zapela u gradiću s dvoje male djece i nepouzdanim suprugom, gotovo bez prijatelja i posla - osim što sam napisala tri romana u tri godine, ali to nitko nije smatrao poslom, sve dok ti romani nisu bili prodani. Dvadeset i dvije knjige i godine kasnije, djeca su mi odrasla i žive vlastiti život. Već sam godinama sretno razvedena, živim u živahnom gradu, pristojno zarađujem, imam velik krug prijatelja i putujem koliko god mogu, pa i malo više. Ako je to bio lukav plan, onda mogu reći da je savršeno uspio! Ali, jednako tako, ne mogu poreći velik utjecaj zarađene sreće - imam sreće što je moje knjige objavio Baen, ali tu sam sreću zaradila tako što sam te knjige napisala i poslala ih na mjesto na kojem je sreća čekala. U prošlom je desetljeću internet uvelike utjecao na moj život kao pisca, i to ne u potpunosti pozitivno. Veći dio dana provedem radeći kao svoja vlastita tajnica i PR menadžer, radeći poslove koje nisam morala obavljati u osamdesetim i devedesetim. Mnogo je lakše odgovoriti na e-mailove obožavatelja nego što je bio slučaj s pismima poslanim poštom. Ali, istovremeno i mailova ima mnog, mnogo više nego li je bilo pisama. Komunikacija s agentom i izdavačem je bliska, što je dobro; istovremeno, moj izdavač smišlja svakakve PR zadatke za mene – od pisanja bloga i odgovaranja na e-mail intervjue pa nadalje - koji mi oduzimaju vrijeme za pisanje, a da ne spominjem i za život. Također, otkrila sam kako surfanjem podići vlastiti ego. Wikipedia je za pisca koji istražuje za potrebe svojih djela  i blagoslov i prokletstvo. Krenete li u potragu za, recimo, opisom eklampsije tri sata kasnije čitat ćete objašnjenje tentacle porna u animeima bez da imate pojma kako ste točno dospjeli tamo i kamo je vrijeme nestalo.

Koji su pisci najviše utjecali na vas? Po Vašem mišljenju, koji su pisci trenutno najbolji u žanru? Vaši omiljeni pisci, knjige, filmovi?

Poduža je to lista... Između ostalih, uključuje i Poula Andersona, Randalla Garretta, Crodwainer Smitha, Jamesa H. Schmitz, Erica Franka Russella, Arthura Conana Doylea, Alexandera Dumasa, Dorothy Sayers, Georgette Heyer i J.R.R. Tolkiena. Nisam čitala dovoljno novog SF-a da bih mogla steći dojam tko je trenutno najbolji po mom ukusu – u posljednje vrijeme istražujem druge žanrove, poput povijesti i popularne znanosti, ljubavnih romana te gledam japanske anime i dokumentarce o znanosti i prirodi preko Netflixa. Također, čitam rukopise prijatelja, ali nisam sigurna da se i to broji. Kao što sam već rekla, previše vremena provodim na internetu, ali to bi se moglo svrstati pod promatranje ljudskog ponašanja. Omiljeni romani kojima se uvijek rado vraćam uključuju radove Heyer, Tolkiena i Terrya Pratchetta (kada već govorimo o trenutno najboljim piscima). Jako su mi se svidjeli filmovi serijala Lord of the Rings, iako su mi, kao knjiškom puristu, zasmetale mnoge stvari u filmovima... Joj joj! Unatoč tome, pogledala sam ih previše puta. U sjećanju mi je ostala i adaptacija Tri mušketira Richarda Lestera.. Volim i novije animirane filmove poput Shreka, Izbavitelja i Auta.

Na kraju, pitanje koje Vam vjerojatno svi postavljaju  barem dvaput dnevno: planirate li napisati još koji roman o Milesu? Ako da, možete li nam reći što spremate svačijem najdražem carskom revizoru?

S obzirom na to da su završni dijelovi serijala Sharing Knife gotovi, sljedeća stvar na mom popisu zaista je ugovor za novi roman o Milesu Vorkosiganu za Baen Books. Roman je trenutno je u delikatnoj fazi razvoja, pred sam početak pisanja – tek sam počela skupljati načrčkane bilješke, što je posao koji mi otežava navala priprema za predstavljanje Passagea i turneja, i mali milijun drugih PR poslova, uključujući počasno gostovanje na Worldconu u Denveru (konvencija je tek u kolovozu, ali žele da im već ovaj mjesec pošaljem tekst od pet tisuća riječi za programsku knjižicu. Ne mogu im baš reći ne). U svakom slučaju, očekujem da ću tijekom 2008. godine napisati knjigu o Milesu – iako već kasnim s početkom tako da će se pisanje navjerojatnije otegnuti u 2009. - a objaviti je  u 2009. godini. Najvjerojatnije. Prerano je još za detalje, ali uvjeravam vas da će knjige definitivno biti i da će u njoj definitivno biti i Miles.

Intervju vodio: Hrvoje Beljan; Prijevod s engleskog Igor Rendić

Goblinov gebis

Galerija

Kliknite na strip za čitanje! Ako želite pogledati starije brojeve posjetite arhivu.

Povezivanje

Primaj obavijesti o novostima na Fantasy Hrvatska putem e-maila!

 
Pratite nas putem RSS-a! Facebook stranica Pratite nas na Twitteru!

Prijatelji

Korisnička zona