Nastavak koji se čekao deset godina dobio je prvu najavu. U drugom dijelu hita iz 2009.-te očekujte posjet Bijeloj zombielandkući, Božić u zemlji zombija i monster truck.

jumanjiTreći film o Jumanjiju vodi nas kroz pustinju i prašumu. Kao da to nije dovoljno zahtjevno, grupi tinejdžera će u rješavanju igre pomoći ili odmoći njihovi djedovi.

xmenPrije izlaska filma vrijeme je da ukažemo na detalje koje je korisno znati prije nego feniks sleti u kina petog lipnja.

aladinU hrvatska kina danas stiže Aladdin, sljedeći u nizu Disneyevih hitova koji u novome ruhu obrađuje već ispričanu priču. Film će biti dostupan u dvije verzije, u originalu i sa hrvatskom sinkronizacijom.

goodomensNakon Američkih bogova, bliži se izlazak još jedne serije temeljene na romanu engleskog pisca. Djelo optimističnog naziva Good Omens izlazi krajem svibnja

Iza crne duge (Beyond the Black Rainbow)

BEYOND THE BLACK RAINBOW (2010)

Redatelj: Panos Cosmatos
Scenarij: Panos Cosmatos
Glume: Michael Rogers, Eva Allan, Scott Hylands
G1G1Gg1

 

 opis

89791_galBeyond the Black Rainbow iz 2010. godine apsolutno je jedan od najneobičnijih filmova snimljenih posljednjih godina, a pripada skupini koja se ne može pohvaliti širokim spektrom gledatelja. Ovaj kanadski znanstveno-fantastični film redatelja i scenarista Panosa Cosmatosa apsolutna je kontra svakog današnjeg mainstreama, a u svojoj nevjerojatnoj pretencioznosti postiže znatno više i odlazi intrigantno dublje no što bi se očekivalo. Prema riječima redatelja, ako vam se ovaj film svidi, poremećeniji ste no što je on bio dok ga je provodio u djelo.

No, to je zapravo preoštra tvrdnja, pa makar dolazila i od redatelja, budući da film reflektira snažnu poznavalačku pozadinu, i u svojem je sadržaju diskutabilno koherentan. Beyond the Black Rainbow niti je suštinski eksperimentalan film bez glave i repa niti je u kom trenutku iživljavalački perverzan ili trešerski neukusan, pa da bismo mogli kroz smijeh uprijeti prstom i reći: „Jao.“ Suprotno, naslov je scenaristički veoma kulturan i kulturom filma i društva dobro obložen, pa je tek na izvanjskim faktorima – koncentraciji gledatelja, volji, ukusu – koliko će dobro biti film zahvaćen.

Njegova prva i neizbježna karakteristika je nevjerojatna, gotovo apsurdna sporost svakog pojedinog kadra, iznimno mala količina rascjepanog govora, većinski monologa, te općenito intenzivno surrealan, psihodeličan ugođaj (no ponovno – koherentan i odmjeren). Neizbježno je uočljiv izvrstan, dvodimenzionalan soundtrack Jeremya Schmidta, prisutan kao običan glazbeni ugođaj, ali i psihološki sloj filma. Kao takav, definitivno nije za bilo kojeg gledatelja, i to je, budući da u sebi veoma zanimljiv, na neki način i svojevrsna šteta naslovu. Fenomen ovakve režije je u ovom slučaju prilično izražen: bez obzira na sporost scena, njih je mnoštvo i uvijek predstavljaju radikalnu progresiju u shvaćanju filma, stoga vi naprosto ne možete, kao u većini drugih filmova, preskočiti komad filma, pa i najmanju njegovu minutu, bez da još uvijek znate što se događa. Suprotno, preskočite neki djelić i nećete imati pojma što se dogodilo i u kojoj je fazi radnja, uopće.

89787_galDa je potrebna svaka sugestija koju kadrovi nude, to je svakako bitno jer je radnja vrijedna pažnje, ali govoriti o njoj više značilo bi upropastiti je. Početne scene filma govore tek da u futurističkom kompleksu dr. Barry Nyle (Michael Rogers) razmatra psihološko stanje jednog ženskog pacijenta, što je već suviše rečeno. Ipak, vrijedi spomenuti da su vremensko-prostorni uvjeti u koje je radnja smještena i tip obrata unutar radnje i izvrsno artikulirana kreativna ideja s obzirom na čitavu hommage dimenziju filma. Posve nalik filmovima od šezdesetih do osamdesetih, vjerno (i hrabro) slijedi njihov konceptualni sklop, a zbir kreativnih i režijskih poteza, uz vlastiti touch, neosporno zrače Kubrickom, Lynchom, Cronenbergom. Beyond the Black Rainbow kao njihov plod sadrži i niz neizravnih referenci. Za lakše razumijevanje filma, također pomaže poznavati recentna ('50-'80) američka zbivanja i opće struje koje su se odvijale u političkoj sjeni i među običnim pukom, što u konačnici, bez obzira na poražavajući kraj filma, čini film kvalitetnim.

Glumu je teško protumačiti. Osim Barrya, ionako užasno malen broj likova ima iznimno malo kadrova s iznimno malenim ulogama i facijalnih izraza. U tom smislu, što od njih dobijemo za pretpostaviti je da i trebamo dobiti – fokus je na Barryu. U vidno psihološki poremećenom stanju, Rogers doista pokazuje paletu mentalnih stanja i osjećaja koji s njim dolaze, ali njegovo ponašanje ostaje, mada s jedne strane upečatljivo, s druge još uvijek žrtvom iste pretencioznosti filma. To je redateljeva igra s „rubnim“ ekstazama pojedinih osjećaja problematičnog uma, iz čega svakako prolazi jedino da prisustvujemo čudnoj glumačkoj ulozi, ali filmu prigodno čudnoj i ponekad opravdivoj jedino u široj slici, u post-refleksiji filma.

Beyond the Black Rainbow, koliko težak, toliko zanimljiv, koliko originalan, toliko pretenciozan, koliko slojevit, toliko odbojan – preporučljiv samo uz najbolje raspoloženje, višak vremena i spremnost na analizu – vrijedan gledanja.

Goblinov gebis

Galerija

Kliknite na strip za čitanje! Ako želite pogledati starije brojeve posjetite arhivu.

Povezivanje

Primaj obavijesti o novostima na Fantasy Hrvatska putem e-maila!

 
Pratite nas putem RSS-a! Facebook stranica Pratite nas na Twitteru!

Prijatelji

Korisnička zona