Super 8

Autor: Decadent Sympozium

04.11.11.

Autor: decadent-sympozium

Hitovi: 3364

SUPER 8 (2011)

Super 8 je režirao i napisao J.J. Abrams (Star Trek, Mission Impossible III, Alias, Felicity…) u suradnji i pod budnim okom Stevena Spielberga. Radnje smještene u sedamdesete, glavni likovi djeca, spomen izvanzemaljca i napravio se hype od filma takav, da se pričalo o tome kako Spielberg pokušava ponovno napraviti ET, dok su se s druge strane odmah javili branitelji, naime, da upravo i žele jedan normalan dječji avanturistički film, za promjenu na bolje. Ali…ET? Dječji film…? Avantura…?

Skupina djece, svaki sa svojim problemima, zabavlja se svaki dan i najviše su zaokupljeni snimanjem vlastitog filma, zombij horora. Pokušavajući uhvatiti što bolju scenu, odlaze na lokalnu vlakovnu stanicu i u večer pokušavaju snimiti jedan od važnijih kadrova. U tom trenutku dožive nesreću i prije nego dođu k sebi, padaju u kaotičnost ljudskog ponašanja, centrirana oko nepoznatog bića.

Super 8 prilično je ozbiljan naslov, a ono što se o njemu definitivno može reći, bez obzira na smiješan PG-13 koji više ne vrijedi ništa, bez obzira na to što film zapravo nema komadanja tkiva i štogod tome slično čime je moguće danas utažiti žeđ mladeži, on zbilja nije za djecu. Simpatičan i polagan, on se doista čini kao da će biti jedno „nježno“ gledanje s feelom starih naslova, sve dok se ne dogodi događaj koji zadesi djecu, slobodno se može reći jedna od luđih scena posljednje dekade filmova, neočekivana, agresivna i šokirajuća. 

Nakon nje, film ide u jednom potpuno nepredvidljivom spinu. Sve ono što bismo uzeli kao oznaku filma koji se očekivao možemo isključiti. Scenarij sam po sebi ni nema neku pametnu i dalekosežnu priču. Ustvari, više je tematski nego pripovjedački, a i nije na prvu ruku lako izlučiti što mu je zapravo tema. Na neki način, prije je ideja nego li bilo što drugo. Što bi se dogodilo kada bi djeca nabasala na ovo, a onda se dogodi to i hm, hm, hm…baš suprotno očekivanome, teži tome da upravo nije tipični sf film, ma kako Hollywoodski bio, što se može uočiti u pristupu raznim njegovim elementima, od dizajna bića, njegove uloge, mračne atmosfere, raspleta sudbina likova, sporednog motiva amaterskog filma, odnosa svijeta u filmu prema djetetu i slično navedivo, primjerice humora koji namjerno ne želi izazivati priželjkivana hihotanja na štosnosti male dječice.

Režija je Abramsova, ali Spielberg je morao imati ruke u tome, sudeći po karakterističnim kadrovima, boji filma i kaotičnosti scena koje se mogu usporediti s njegovom adaptacijom War of the Worldsa. Ono što se događa jest da najednom likovi, kao djeca, zapadaju u kaotičnost izvanredne situacije s kojom se ni ljudi ne umiju nositi, a kamoli oni. Pa na neki način gledamo jedan od mogućih vidova izvanrednih situacija iz perspektive skupe mladeži koja, jasno, nema ni najmanjeg pojma što se događa. Negativna strana toga je, zapravo, što i nije baš zabavan kako bi se možda željelo, i na kraju svega i nema neku tipičnu poantu, nema taj closure u mnogočemu. Može ga se nazvati nedorečenim, a može ga se nazvati i guštanjem autora.

Od svih stvari natrpanih filmu na leđa, sigurno je samo da sve gluposti o ET-u, kopiranju, ponavljanju, dječje, i sve tome slično, nema veze s vezom. Film je u svojoj naravi posve suprotan, a koracima koje radi preko poznatih granica i prigodno film 21. stoljeća. On je tek Abramsov hommage takvim filmovima i samom Spielbergu, ali i opet kao takav ima jednu sasvim drugu struju misli u sebi. Uostalom, u kojem takvom filmu se puca po djeci? Solidno i zanimljivo, za jednu večer zabavljajuće i prije ili kasnije iznenađujuće.