Nastavak koji se čekao deset godina dobio je prvu najavu. U drugom dijelu hita iz 2009.-te očekujte posjet Bijeloj zombielandkući, Božić u zemlji zombija i monster truck.

jumanjiTreći film o Jumanjiju vodi nas kroz pustinju i prašumu. Kao da to nije dovoljno zahtjevno, grupi tinejdžera će u rješavanju igre pomoći ili odmoći njihovi djedovi.

xmenPrije izlaska filma vrijeme je da ukažemo na detalje koje je korisno znati prije nego feniks sleti u kina petog lipnja.

aladinU hrvatska kina danas stiže Aladdin, sljedeći u nizu Disneyevih hitova koji u novome ruhu obrađuje već ispričanu priču. Film će biti dostupan u dvije verzije, u originalu i sa hrvatskom sinkronizacijom.

goodomensNakon Američkih bogova, bliži se izlazak još jedne serije temeljene na romanu engleskog pisca. Djelo optimističnog naziva Good Omens izlazi krajem svibnja

Imaginarij Dr. Parnassusa (The Imaginarium of Doctor Parnassus)

THE IMAGINARIUM OF DOCTOR PARNASSUS (2009)

Redatelj: Terry Gilliam
Scenarij: Terry Gilliam, Charles McKeown
Glume: Christopher Plummer, Lily Cole, Heath Ledger, Johnny Depp, Colin Farrell, Jude Law, Tom Waits, Verne Troyer
G1G1G1
 
 opis

imaginarium_of_doctor_parnassus_ver3.jpg

Terry Gilliam, redatelj što kultnih, što legendarnih filmova poput Tideland, Fear & Loathing in Las Vegas, Brazil, Time Bandits i Monthy Python serijala, odlazi novim filmom korak dalje, potpomognut izvanrednom glumačkom postavom.

Imaginarium of Doctor Parnassus je fantazijska priča smještena u moderno doba čija se radnja odvija paralelno u dvije stvarnosti – onoj koju dijele sve osobe, zajedničkoj stvarnosti, te onoj koju dijeli osoba sama u svojoj mašti. Doctor Parnassus (Christopher Plummer) posjeduje sposobnost upravljanja maštom. Koristeći pokretnu pozornicu u putujućim kolima i glumačke predstave kao paravan, uvlači ljude u njihov svijet mašte, te ih ondje navodi da se odluče – svijet tame ili svjetlosti, zla ili dobrote. Parnasuss to čini kako bi se odupro Vragu, „Gospodinu Nicku“ (Tom Waits). Doktor i Vrag dijele dugu i davnu prošlost oklada i paktova iz koje se Doktor ne može izvući. Doktorovoj kćerki Valentini (Lily Cole) uskoro se bliži 16. godina, dan kada prema posljednjoj okladi Vrag preuzima vlast nad njom i Doktor će pokušati učiniti sve da kćer izvuče iz paklene sudbine. Na sreću ili žalost, dan prije isteka roka Doktorova družina (Andrew Garfield kao Anton i Verne Troyer kao Percy) nailazi na misteorioznog muškarca (Heath Ledger, Johnny Depp, Jude Law i Colin Farrell) koji će u potpunosti zakomplicirati nekad sasvim jasan ishod.

the-imaginarium-of-doctor-parnassus.jpg

Terry Gilliam je nenadmašan nositelj Monthy Pythonovog koncepta „and now for something completely different“, budući da je i ovoga puta napravio film svoje vlastite kategorije. Ovaj veoma neobičan put na tripu, psihodeličnih tekstura i svih boja okusa, spaja žanr fantazije, drame i komedije u smjesu prebogatu idejama, konceptima i radnjom. Poput većine filmova manje hollywoodski orijentiranih redatelja, jedan od filmova za njihova života uvijek se čini osebujnijim. U ovom slučaju, ulogu Parnassusa može se prenijeti na Gilliama, gdje nam redatelj priča svoju konačnu priču. No magična upletenost stvarnost svijeta u radnju filma ne leži samo na Gilliamu. 

Prvotna ideja i sama radnja izvorno nije bila ono što je Gilliam u potpunosti imao na umu. Tijekom snimanja filma, posljednjeg Heath Ledgerovog nastupa, Heath je preminuo. Ovim tužnim događajem, Heath je utjecao i na ideju i na radnju filma, što je u konačnici rezultiralo obogaćenjem samog filma. Stoga je Imaginarium i svojevrsni spomenik Heathovom životu i talentu. Film će iz fantazije duboko zariti u stvarnost svijeta, povući ga u sebe i interpretirati. Upletenost života stvaralaca dati će mu poseban „štih“. 

imaginarium_of_doctor_parnassus_-8.jpg

Iako se i stvarnost unutar filma, gdje neuobičajeni kutevi kamere snimaju paradiranje jednostavnosti i prostosti u paru s kičem i groteskom, može zamijeniti za svijet mašte, većina filma odvija se u mašti likova, u Doktorovom umu. Ondje, u mjesto u koje nas redatelj uvjerljivo uvodi gdje se nalazi kreativan prostor iz snova, Gilliam kontinuirano obogaćuje film novim vizualnim iskustvima. Od CGI kadrova fantazijskih block-buster filmova nalik Pirates of the Caribbean ili Last Airbender do specifično Monthy Pythonovskih vizuala nalik animiranom kolaž papiru; od sasvim ozbiljnih, uobičajenih grandioznih kadrova do bijesno genijalnih komičnih aktova same animacije. U Imaginarium, animacija ima svoju vlastitu, opipljivu ulogu, a istovremeno je podređena priči, dijalozima i glumi.

No to je, u ovom specifičnom filmu, ponovno i redateljev minus. Jer teško je prenijeti priču koja je idejno toliko bogata i slikovita da parira jednoj animaciji, vizualu. 

parnassus-devil-2shot-660.jpg

Temeljna tema filma može se pročitati - ljudski odabir postupka unutar psiholoških i moralnih okvira i predstava civilizacije i čovjeka na pozornici, ono ispred i iza zastora, ali likovi bez pardona, a radnja skečevski zadire u mnoštvo situacija i problema ljudskog društva. Nakon dublje analize, taj sastav radnje ovog filma je prosto genijalan, ali će i prezentacijski, unatoč svoj mogućoj ljubavi prema autoru, biti rasipan. Prvenstveni razlog zašto se to događa jest autorova navika da u kompaktno, smisleno zdanje ubaci navrlu dosjetku, novu ideju. Izvrsnu, ali koja lomi sustav. Zanimljivu, ali netaktičnu. Kako se radnja bliži svojim vrhuncima, tako i Monthy Pythonovska apsurdnost, bizarnost i groteska na momente ispolji na površinu, kao da baš mora ugušiti kompaknost, mora probuditi ponovno uvučenog gledatelja. Čitav proces, pak, osvježava bistrim, pa čak ponegdje i naivnim humorom, do te mjere da, primjerice, ključan moment napetosti razbije pošalicom, ponovno uvuče gledatelja u scenu i najednom je završi, odabravši ishod ključnog momenta bez upozorenja. I sve to dobiti će svoj potpuni smisao tek nakon naknadnog promišljanja, nakon drugog, trećeg gledanja. Stvari se dogode u svojoj potpunosti, a da nisu niti sasvim shvaćene. 

Istovremeno se razlikuje od svih ostalih autora, ali i distancira od jednog dijela publike. Veća je, međutim, šteta što neke stvari ostavlja površnima. Zbog neobične dinamike i atmosfere, film se čini kao da traje dulje od dva sata, ali da još uvijek nije sve rečeno. Neke stvari doista i nisu, zbog čega jedna zapravo sasvim zanimljiva dimenzija likova i radnje biva žrtvovana (ili zaboravljena) po cijenu prijenosa ideja. Sreća je ta, što su performansi glumaca iznadprosječni.

imaginarium_of_doctor_parnassus_6.jpg

Najugodnije iznenađenje filma je Lily Cole, inače model, u svom prvom nastupu. Osim što upadljivo začinjava film glumeći istovremeno sasvim umno i tjelesno otvorenu petnaestgodišnjakinju i mladu damu srednjih godina, glumi dobro. S obzirom da je nepoznata u svijetu filma, prilično je sigurno da će je većina svakako provjeriti na internetu - jer će prije svega zapaziti uvjerljivu, živahnu ulogu s atraktivnim tijelom. Lily je izvrsna u sceni nasuprot bilo kojeg lika i nikome ne dopušta da je nadilazi, a istovremeno uspješno prenosi jedan neobičan um podležnog tinejdžera. Jedini valjani zaključak je sljedeći: voljeli bismo je gledati još.

Drugo (ili prvo) važno lice je Heath Ledger. U zanimljivoj ulozi koja ponešto koketira s komičnim ulogama-potpisima Johnny Deppa, Heath zadržava mističnost i ludost svog lika od samog početka do kraja. Neki bi, svjesni da se radi o posljednjoj ulozi, mogli očekivati nešto neviđeno – što se neće dogoditi – no to nije nikakav argument kontra činjenice da je naprosto dobar kao i svi drugi, odnosno da su svi drugi timski dobri kao i on, a to ovaj film čini iznimnim. U kontekstu priče, Heath mijenja lice, a mijenjaju ga Johnny Depp, Jude Law i Colin Farrell. Gilliam je obratio pažnju na njihove klasične uloge i dodijelio im scene koje im savršeno odgovaraju. U kratkominutnoj sekvenci, prvom utjelovljenju, Johnny Depp pokazuje ništa više od „đonidepštine“. Smijeh i šarmantnost. Dapače, u ovom su filmu Heath i Johnny veoma slični, što glumački, što fizički. Heathovo drugo utjeljovljenje čini Jude Law, koji je dobio podulju scenu kao stvorenu za njegove neobične karaktere, vjerojatno najneobičniju od svih scena i Law je nosi na svom licu. No ulogu u potpunosti oduzima Farrell u trećem utjelovljenju, u završetku filma gdje, u kontekstu radnje, na vidjelo mora izaći istina. Farrell danu ulogu i emocije prenosi bez greške.

the-imaginarium-of-doctor-parnassus-20090916105541494_640w.jpg

Ali uz njih, izvrsno stvoren odnos igraju Doktor Parnassus i Gospodin Nick. Pri prvom susretu, među njima se smjesta stvara kemija, kao da se poznaju tisuće godine, kao da im odnos poznajemo tisuće godina. Christoper Plummer je upečatljiv starac, jedna dekadentna, patnička manifestacija Gandalfa iz Lord of the Rings, a Tom Waits igra jednog od najboljih i najzanimljivijih interpretacija Vraga na filmu. Gledatelji će ga – zbog izvrsnosti i unesenosti u ulogu ili jedva čekati da ga vide ili naprosto ne htjeti ga vidjeti uopće, ovisno kojoj strani pripadnete tokom filma. Verne Troyer igra standardnu ulogu, a Andrew Garfield je solidan bonus društvu. 

Spominjući strane, valja uzeti u obzir kako bi likovi trebali biti poslastica – jer niti jedan nije bijel ili crn, već su bogato sivi. Čak i Gospodin Nick, tj. Vrag. Svi likovi posjeduju mnoštvo kvaliteta, ali su istovremeno i veoma čovječni, krhki, puni tajni, skrivenih želja i slabosti. Zahvaljujući tome, film će uspjeti kroz turbulentna zbivanja izvući na površinu moralnost društva, prenijeti mnoštvo misli i poruka – naprosto zato što su likovi, koliko fantazijski, toliko sasvim realni.

Zaključno, Imaginarium of Doctor Parnassus trebao bi svatko odgledati. Hoće li mu sjesti Gilliamov um prožet Pythonovskim štihom teško je reći, ali sam po sebi, film sadrži jedno neviđeno bogatstvo umjetničkog izričaja.

Goblinov gebis

Galerija

Kliknite na strip za čitanje! Ako želite pogledati starije brojeve posjetite arhivu.

Povezivanje

Primaj obavijesti o novostima na Fantasy Hrvatska putem e-maila!

 
Pratite nas putem RSS-a! Facebook stranica Pratite nas na Twitteru!

Prijatelji

Korisnička zona