|
Napisao/la josephbt , 11.11.2007. |
 Film počinje poprilično dobro, pratimo mladu znanstvenicu (H. Swank),
gorljivu ateisticu, koja se bavi znanstvenim objašnjavanjem čuda. U
tome joj pomaže kolega, veliki vjernik. Znači par funkcionira poput
Muldera i Scully. Skoro, jer ona je nevjernik, a on...ma kužite.
Nakon uvoda, u kojem nam pokažu kako njih dvoje funkcioniraju,
kreće prava radnja. Rijeka u nekoj američkoj zabiti u Louisianni se
navodno pretvorila u krv. Naravno, naša junakinja krene objasniti
pojavu. I tako, prvih 40 minuta je još bilo gledljivo, gradi se
atmosfera, likovi napreduju, baš se lijepo ustanovljuje situacija i
uspije se u tome da se gledatelja lijepo uživi. Biblijske pošasti jedna
po jedna napreduju i sve se zamata u ozračje nadolazeće katastrofe. Tu
i tamo poneki šok stvarno može trznuti gledatelja.
Kad odjednom, katastrofa i neuvjerljivost. Sva ona mističnost
s početka se počne gubiti. Zašto? Jer je režiser odlučio pokazati sve,
i to baš sve, i to eksplicitno. A kad se eksplicitno pokaže "nu, to je
tako" onda se baš i ne ostavlja puno mjesta mašti, jelda? A hororima
mašta treba. I tako si gledatelj ne može brijati o filmu jer mu je
ionako sve rečeno, nema više one neke mističnosti s početka i ostao je
samo "horror" akcić u kojem se čeka da još jedna biblijska pošast
zgromi stanovnike Havena. Zovemo dosadu i nezanimljivost, dosada i
nezanimljivost na scenu molim.
 Al
ajde, to se još kako tako i proguta. Bilo je i lošijih horora. Stvari
koje teško prolaze su: 1) ateistica znanstvenica koja se doslovno preko
noći preobrati u božjeg križara koji spašava svijet. Kašlj, njesra,
kašlj. Prokršćanska propaganda ovakve vrste bi mogla smetati nekima. 2)
flashbackovi - zadnjih 15 min filma su 10 minuta flashbackova u kojima
nam režiser i scenarist objašnjavaju "kužis, to sam ti već pokazao,
vidiš lukave detalje, ha???". Ajmo šetnja, pa nisu gledatelji
ograničeni, skužili su prije pola sata, nije da ste napravili
remekdjelo za Nobela. Na ovaj dio filma bi mnogi mogli dobiti visok
tlak, tretiranje ljudi poput male djece baš i ne donosi bodove.
Jedina "zanimljiva" stvar koja će se zbiti do kraja filma je
"ideološki trenutak", tj. nešto poprilično čudno za natprirodne horore.
Naime, inače je u sotonističkom hororu naš junak osuđen na milost i
nemilost natprirodnih sila, jedina pomoć mu dolazi iz njega, dok se oko
njega vrte glave, juha od graška leti okolo i veliki psi jedu ljude.
Ovdje je situacija malo drugačija, tako da će se naša junakinja naći u
situaciji da dobija pomoć sa svih strana, što je, iako očekivano, za
horore neuobičajeno. Zanimljivo u najmanju ruku.
Za kraj ostane još samo jedna neugoda, a to je fora s obratom
na kraju. Ne s prvim obratom ili s drugim(svaki horor mora imati 3-4
obrata) nego sa zadnjim. Bilo bi zanimljivo vidjeti jedanput horor bez
tog zadnjeg obrata. Onako, čisto iz fore. Da kad bude kraj, da je
stvarno kraj, a ne da čekaš još jedno okretanje.
|
