|
|
Izdvajamo:
|
Dvorci - namjena i konstrukcija |
|
Napisao/la Aronys , 11.11.2007. |
1494. vojske francuskog kralja Karla VIII. napale su Italiju da bi zauzele kraljevstvo Napulj. Prošli su zemljom, bombardirajući i uništavajući mnoge dvorce. Invazija je bila znak da je kraj funkciji dvorca kao uporišta. Stoljećima je bio dominantna obrana u Zapadnoj Europi za kraljeve, plemstvo i građane. Antički gradovi su često bili ograđeni od neprijatelja, a unutar zidina je obično bila glavna zgrada, koja je bila najvažnija ili najnaprednija pozicija u vojnom smislu. Dvorac je kao ograđeni grad sa glavnom zgradom na manjem prostoru. Dvorci su uglavnom bile ograđene lokacije. Do šestog stoljeća, utvrđene lokacije su bile uglavnom ona mjesta, gdje se nalazila najveća populacija. Ali početkom šestog stoljeća, Bizantsko Carstvo je počelo graditi jake utvrde kao obrambene pozicije. Slijedećih nekoliko stoljeća, takvo građenje je uglavnom koristilo Bizantsko Carstvo, no kasnije su horde islamskih ratnika, koji su došli iz Arapskog područja da osvoje Bliski Istok, također počele graditi takve utvrde.
Zapadna Europa, koja je bila u mračnom srednjem vijeku od petog do devetog stoljeća, nije gradila takve građevine. Ali kasnije u devetom stoljeću, kad su kraljevi i plemići počeli uvažavati svoju vlast, gradnja dvoraca je vjerojatno započela u Francuskoj. Jednom započeta, izgradnja dvoraca se brzo proširila na druga područja. Ali tek u dvanaestom i trinaestom stoljeću, kad su se križari vraćali iz ratova protiv Islama u Palestini, su se počeli graditi onakvi impozantni dvorci kao u Bizantskim i Islamskim carstvima. Mnogi kameni dvorci iz srednjeg vijeka još uvijek stoje. Neki su turističke atrakcije, u raznim stanjima obnove, duž rijeke Rajne od Mainza do Cologne u Njemačkoj, razbacani po Francuskoj, ili na brdima u Španjolskoj. Prvobitni francuski dvorci su se gradili na otvorenom polju. Kasniji su, međutim bili smješteni na kamenitim brdima, ušćima rijeka ili gdje bi neprijatelju otežali prilaz, ako mu ga ne bi i onemogućili. Utvrde su postale dotjerane sa vremenom, uz posebnu pažnju posvećenu prostorima za boravak. Tipičan dvorac je branjen izvana teškom drvenom ogradom sa stražarnicom. Namjera je bila da otežaju iznenadni napad, tako da uspore napadajuće sile i dajući svima unutar dvorca da se pripreme za obranu. Unutar te vanjske obrane nalazila su se polja, koja su okruživala dvorac. U vrijeme mira, koristila su se kao površine za trening i natjecanja. U vrijeme rata bi neprijatelj unutar vanjske obrane bio izložen paljbi strijela. Između tih polja i vanjskih zidina, nalazio se obrambeni jarak, obično napunjen vodom. Preko njega je bio podizni most, koji je bio podignut svake noći. Na kraju podiznog mosta, nalazila se željezna rešetka, koja se spuštala pred gradskim vratima, a bila je spuštena svake noći.
U vremenima opasnosti je blokirala put do teših drvenih vrata, koja su služila kao ulaz u dvorište dvorca. Ta vrata su bila tako masivna da su veoma rijetko bila otvorena, samo u ceremonijalne svrhe. U njih su bila ugrađena manja vrata, koja su služila za lakšu pristupačnost unutrašnjosti dvorca, onima koji su u njemu živjeli. Osoba zvana glavni portir je bila zadužena da uđu samo prijatelji. Vanjske zidine dvorca su u pravilu bile veoma debele, ponekad i do pet metara. na intervale su se nalazili visoki tornjevi, svaki je bio utvrda u malom. Kad je napad bio očekivan, preko ruba zidina su se postavljali drveni balkoni. Kod napada, je bacano veliko kamenje ili izlijevano vruće ulje na svakog tko se htio popesti na zidine. Zidine i tornjevi su imali stotine uskih otvora, kroz koje su se mogle ispaljivati strijele. Unutar zidina je bilo dvorište. Oko dvorišta su bile konjušnice, krojačnice, oružarnice, barake, kapelica i spremište. Također je postojala i pekara, gdje se pekao kruh, kuhinja i bunar ili fontana. Najveća zgrada uz zidine je bila vlastelinska kuća. Sadržavala je stan za njega i njegovu obitelj i veliku dvoranu. Ta velika dvorana je bilo središte socijalnog života i koristila je za prigode vjenčanja, zabava i proglašenja viteštva. Unutar zidina je bila još jedna građevina - tvrđava ili tamnica. Ona je bila glavni fokus dvorca. Tamo se sva populacija sakrivala za vrijeme napada, ako su zidine popuštale. Ona je imala svoje zidine i često je također bila zaštićena jarkom. Sadržavala je stanove, oružarnice, prostorije za opskrbu i bunar za vodu. Većina tvrđava je bila kvadratnog tlocrta sa dva ili četiri kata. Ulazna vrata su često bila na drugom katu, a do njih su vodile stepenice, koje su bile zaštićene zidom ili nekom građevinom. U Bliskom Istoku su križari naišli na okrugle tvrđave, koje su često imale i tornjeve sa lakšu obranu od neprijatelja sa svih strana. Okrugle tvrđave su postale česte u Europi nakon dvanaestog stoljeća. Neki kasniji dvorci su bili četvrtasti i ograđeni jednim ili dvama zidinama. Na svakom uglu unutarnjih zidina se nalazio jaki toranj. Jaka vrata su zamijenila tvrđavu, a puno se radilo na okolici da se oteža pristup dvorcu. Dvorci Conway i Caernarvon u Walesu su oba takva tipa. Izrazi dvorac i palača su često korištena u istom kontekstu, no nisu ista.
Dvorci su utvrde, dok su se palače gradile stoljećima kao rezidencije kraljeva i plemića. Ali kako su dvorci počeli gubiti svoju obrambenu ulogu, postali su rezidencije i dodan im je luksuz. Početkom petnaestog stoljeća impozirajući rezidentni tornjevi, dizajnirani više iz elegantnosti nego obrane, građeni su unutar dvoraca. Takvi su u Vincennesu u Francuskoj i Tattershall u Engleskoj.
|
|
|
|
|
