|
|
Izdvajamo:
|
Napisao/la Claire Simon , 11.11.2007. |
Aboridžinima nazivamo starosjedilačko stanovništvo u
Australiji koju su, koliko se zasada zna, naselili stigavši iz jugoistočne
Azije tijekom posljednjeg ledenog doba, prije najmanje 40 000, a možda i 60 000
godina. S vremenom su nastanili čitav kontinent s njegovim ne jako raznolikim
prirodnim ambijentima i pri tome se razvili u više etničkih skupina.
Aboridžini su lovci i skupljači i kao takvi su u
neposrednom dodiru s prirodom, a kao što im je jedinstvena materijalna tako im je
uglavnom zajednička i duhovna kultura, što se najviše odnosi na vjerovanja,
obrede i mitove. No unatoč mnogim temeljnim sličnostima, postoje i brojne
razlike u pojedinim pričama, ovisno o narodu, plemenu ili klanu unutar kojega
su nastale i razvile se, a donekle i o prirodnom okruženju u kojem takva
zajednica obitava, što je povezano i s njihovim totemističkim vjerovanjem.
Snažna povezanost s prirodom koju osjećaju
zahvaljujući svome načinu života, oblikovala je njihov pogled na svijet i
vlastito mjesto u njemu. Za Aboridžine priroda je mjesto u kojem zajedno sa
svime ostalim, živim i neživim, žive i oni sami. Priroda im osigurava sve
potrebno za život: hranu, piće, zaklon; ona uključuje sve što postoji – živa
bića, biljke, vode, geološke tvorevine i vrijeme. Ništa nije isključeno i ništa
nije nevažno. Sve u prirodi ima svoje mjesto i ulogu, pa tako i ljudi koji su
potpuno ravnopravni svim ostalim stvorenjima prirode. U prirodi je sve jednako
i vrijedno poštovanja.
Prema njihovu vjerovanju, ljudi moraju pomagati
prirodi štujući različita živa stvorenja i prirodne pojave kroz različite
ceremonije i obrede, jer odnos s prirodom je uzajaman – čovjek je ovisan o
prirodi ali i priroda ovisi o čovjeku. Kako bi preživio u prirodnom poretku u
kojemu se i sam nalazi, čovjek je dužan surađivati s prirodom i pomagati joj u
njegovu održavanju.
Aboridžinski sustav vjerovanja kao i njihove
mnogobrojne i različite mitove, u jednu cjelinu povezuje poštovanje vračeva i
njihovih moći, obavljanje obreda posvećenih totemima i junačkim precima,
vjerovanje u nebeska bića i u pomoćna duhovna bića. Većina mitova odnosi se na
tlo i pojave na tlu, koji su suprotnosti zraku i vodi. Sunce i Mjesec – za život
najvažnija nebeska tijela, a i neka zviježđa kao Plejade, Škorpion i Orion, također
imaju svoje uloge u aboridžinskim mitovima. Mnogi mitovi priče su o junačkim
precima povezane sa specifičnim totemima pojedinih plemena i klanova, te priče
o stvaranju.
Strukturu aboridžinskog svijeta čine tri razine: zemlja,
nebo i podzemlje. Zemlja je okrugla ploča pokrivena kupolom neba. Na nebeskoj
razini borave nadnaravna bića i Božanski preci, a na nebo, prema nekim
predajama odlaze i duše umrlih. Aboridžinsko nebo obiluje vodom, nasuprot zemaljskoj
razini gdje uglavnom vlada oskudica vode. Zvijezde su logorske vatre nebeskih
bića ili čak i samih Božanskih predaka od kojih su se neki, prema pojedinim
pričama, pretvorili u zvijezde. Međutim, pojedine zvijezde nastale su i na
druge načine o kojima govore neki mitovi.
Aboridžini vjeruju kako neki vračevi imaju
sposobnost putovanja između zemaljske i nebeske razine, penjući se po određenim
stablima koja ih povezuju. Jedno od njih vidljivo je na noćnom nebu kao
Mliječna staza.
Ispod zemaljske razine nalazi
se podzemlje. Prema jednom vjerovanju slično je zemlji i nastanjuju ga
stvorenja nalik zemaljskima. Prema drugom vjerovanju, podzemlje je uvijek
mračno i nije nastanjeno. Tamo se nalaze dva planinska lanca između kojih su
rijeka i dolina kojom svake noći prolaze Žena-Sunce i Muškarac-Mjesec na svome
putu od zapadnog obzora do istočnog na kojemu ponovo izlaze.
Totemizam
Totemizam odražava način na
koji Aboridžini svrstavaju ljude, prirodne pojave i živa stvorenja u jedan
jedinstveni sustav koji izražava jedinstvo prirode i čovjeka, kao jednog
velikog plemena. Totem može biti bilo što u prirodi s čime se
čovjek može povezati i onda to štovati. Kako Aboridžini ne mogu poštovati zajednički objedinjene
sve mnogobrojne aspekte prirode, jer ih je previše, oni to čine tako što su
svoje štovanje podijelili na toteme preko kojih onda štuju čitav prirodni
svijet. Totemi im omogućavaju suradnju s okolinom i pružaju im povjerenje u
prirodu. Totem može biti sve u prirodi i ljudskom okruženju: biljke, životinje,
cvijeće, vjetar, kiša, oluja, grom, munja, zvijezde, sunce, mjesec, oblaci,
oruđe, oružje, hrana, higijenske potrepštine, vatra, dim, voda, dijelovi
tijela, želje, bolesti, zdravlje, životinjski organi i dijelovi predmeta.
Totemizam je središnji ustroj aboridžinskog svjetonazora
i kao takav, sudjelovao je u oblikovanju njihovih društvenih skupina i
međusobnih odnosa unutar svake od njih, jednako kao i u oblikovanju mitologije
i obreda te njihove cjelokupne tradicije i kulture.
Vrijeme snivanja i stvaranje svijeta
U najvećem broju aboridžinskih priča o stvaranju,
ono se naziva Vrijeme snivanja. U mnogim mitovima svijet, ljudi, životinje, biljke i prirodu
stvorila su i nadjenula im imena nadnaravna bića, koja su nakon toga nestala u
zemlji ili na nebu. Sav svijet stvoren je od tvari koja je postojala prije
samoga stvaranja i nije stvoren ni iz čega. Ta bića nisu stvorila svijet, već
su ga oblikovala već postojećeg i ‘sirovog’. Aboridžini vjeruju da je nebo postojalo
oduvijek, samo što na njemu nije bilo nebeskih tijela, a tako i zemlja koja je
nalikovala pustinji. Oblikovanje svijeta i svih živih bića otpočelo je kada su se
probudila, te u prazan i mračan krajolik sišla s neba i izišla iz zemlje
mistična bića – Božanski preci (koji se nazivaju i Nebeski junaci, jer ih je
većina sišla s neba). Putujući nebom i velikom pustinjom, stalno su mijenjali
svoj izgled, pretvarajući se uglavnom u različite životinje. Nisu oblikovali
samo materijalni svijet, već su i svim živim bićima koja su stvorili podarili
zakone kojih se moraju pridržavati. Ti su zakoni nepromjenjivi i zauvijek su
zapisani u krajoliku kako ih nitko ne bi zaboravio. Ljudima su darovali i razne
vještine nužne za preživljavanje, a svatko je dobio svoj totem kojega je morao
štovati, te vlastiti San koji je smio ispričati samo određenim članovima svoga
plemena.
Nakon što su završili posao, Božanski preci povukli
su se u prirodu, pa su se neki pretvorili u stijene ili životinje koje Aboridžini
osobito štuju, neki su postali pjesma koja se oživljava za posebnih obreda, a neki
najvažniji među njima uvukli su se u vračeve.
Božanskih predaka je vrlo mnogo jer svaki kraj i
svako pleme imaju svoje, nazvane različitim imenima, koji su se pojavili samo u
tom određenom području i oblikovali tamošnji krajolik i njegov živi svijet.
Vrijeme snivanja i uloga Božanskih predaka
zajednička je svim Aboridžinima, iako gotovo svako pleme i klan ima vlastitu
priču o oblikovanju svijeta i vlastite Božanske pretke. No, prema svim
predajama najprije su stvorena nebeska tijela, zatim ljudi i na kraju biljni i
životinjski svijet.
Dugina zmija
Najvažnija među Božanskim precima, mogli bismo čak
reći vrhovno božanstvo, bila je Dugina zmija i predaja o njoj, pod različitim
imenima, raširena je kod svih Aboridžina. Duga je simbol božanskog mosta između
neba i zemlje, odnosno između duhovnog i materijalnog pa tako i Dugina zmija
predstavlja poveznicu između duhovnog i materijalnog svijeta. Dugina zmija podarila
je moć stvaranja samim Božanskim precima, a ona sama stvorila je svu vodu,
uključujući more i kišu, pa ju se štuje kao nositeljicu života jer voda je nužna za sav život, a u najvećem
dijelu Australije nema je dovoljno. Ona je bila ta koja je ljudima dala
spoznaje o zakonima, kulturi i obredima, uzevši ih od jednoga mitskog bića. Ona
je prisutna i u šamanskim ritualima jer predstavlja magični konopac po kojemu
se šamani uspinju u nebo (osim po stablima) kako bi komunicirali s mrtvima.
Duginu zmiju predstavlja i bumerang -
najpoznatije aboridžinsko oružje, a isto tako i glazbeni instrument didjeridoo, koji podsjeća na alpski rog.
Ostali Božanski preci oblikovali su krajolik onoga
područja u kojem su se pojavili, no Dugina zmija činila je to po cijeloj
Australiji i njezinim putevima hodočaste Aboridžini kako bi posjetili sveta
mjesta (Thalu) na kojima su božanski
preci ostavili posebnu energiju – Djang,
od kojih su najpoznatija Katatjuta i Uluru.
Nebeska tijela
Za Aboridžine Sunce je ženskog roda i povezano je sa
svjetlom i blagostanjem, što govori o
njihovom uglavnom pozitivnom odnosu prema ženama kao dobrima, budući da na
svijet donose nova ljudska bića. Prema jednom mitu, Sunce je izišla iz zemlje
na određenom mjestu obilježenom velikim kamenom. S njom su iz zemlje izišle još
dvije žene, no one su ostale na tlu, dok se Sunce popela na nebo odakle se
svake večeri spušta pod zemlju na istom mjestu na kojemu se prvi puta pojavila.
Jedna druga priča kazuje kako je žena-Božanski
predak izgubila svoje dijete i pošla ga tražiti po zemlji. Lutala
je mrakom dok nije stigla do ruba zemlje gdje je prešla na nebo. Zapalila je
baklju da vidi gdje se nalazi i u tom trenutku pretvorila se u Sunce. Ona i
danas putuje nebom i traži svoje dijete.
U aboridžinskoj mitologiji
Mjesec je muškarac. Jedan mit priča o tome kako je neki pripadnik klana oposuma
imao štit s mjesecom na njemu, kako bi pod njegovim svjetlom noću mogao loviti
oposume. No pripadnik jednog drugog klana ukrao mu je štit i pobjegao. Kako ga
nije mogao uhvatiti, vlasnik štita doviknuo mu je neka bar oslobodi Mjesec i
pusti ga na nebo kako bi se svatko mogao okoristiti njegovim svjetlom. I druga
priča, koja govori o Mjesečevim mijenama, povezana je s klanom oposuma čiji je
jedan pripadnik umro, no ubrzo nakon smrti ponovo se pojavio kao malo dijete da
bi potom prošao čitav životni put i opet umro kao starac, neprekidno
ponavljajući taj ciklus.
Plejade, Orion i Škorpion važna
su zviježđa u aboridžinskoj mitologiji i priče o njima rasprostranjene su
čitavom Australijom. Plejade su sedam sestara koje su putovale zemljom te
naišle na muškarce plemena Yayarr koji krenuše u potjeru za njima. Nakon nekog
vremena svi su se umorili osim jednoga, koji je nastavio lov. Kad je jedna od
sestara pošla po vodu iznenadio ju je i pokušao udariti batinom. No, svaki puta
bi promašio, a na mjestu gdje bi udario o tlo ostao je znamen koji se i danas
vidi. Pobjegavši mu, sestra je vidjela da su se ostale sestre sklonile na nebo
pa je pošla za njima, stvorivši tako Plejade, dok je uporni Yayarr koji nije
odustao od potjere, postao Orion.
Priče o nekim nebeskim
objektima imaju i moralnu pouku, kao na primjer ona o mladiću tek iniciranom u
zajednicu koji je prije očišćenja imao seksualni odnos sa ženom koja ga je zavela
i tako navela da prekrši to strogo pravilo o spolnom uzdržavanju prije
završetka svih obreda. Morali su pobjeći na nebo gdje su postali zvijezde u
zviježđu Škorpiona.
Mnogim mitovima objašnjavaju se
i druga nebeska tijela i pojave. Pomrčina
Sunca događa se onda kada se zao duh Arungquilta pokuša popeti na Sunce kako bi
živio na njemu. Magellanovi oblaci također su Arungquilta koji ponekad
posjećuje zemlju i guši ljude u snu. Prema drugoj priči ti se oblaci nazivaju Inja-kinja-tera i logorište su dvaju
Božanskih predaka.
Živa bića
Većina mitova govori kako su
Božanski preci napravili prve ljude iz materijala što su ga našli u prirodi –
zemlje, kamena ili eukaliptusovog drveta. To pokazuje povezanost Aboridžina s prirodom čiji su
sastavni dio, osobito sa zemljom koju posebno štuju. No, ima i drugih predaja u
kojima opažamo različitu važnost uloge što ju u pojedinim područjima i kod
pojedinih plemena u stvaranju ljudi imaju žene i muškarci. O tome govori i
odnos muških i ženskih Božanskih predaka u raznim dijelovima kontinenta.
Na jugoistoku je tako jedan od
najvažnijih likova bio Sveotac ili Nebeski junak pod nazivom Baiami, Daramulun, Koin ili samo Papang, što znači ‚otac’. Prema sjeveru
ženski likovi postaju sve važniji, a tako i njihova uloga u plodnosti. Jedna
priča s otoka Melville na sjeveru Australije, kazuje kako se na tom otoku iz
zemlje pojavila slijepa starica Mudungkala
s troje dojenčadi – prvim ljudima. Sjevernim dijelom kontinenta rašireno je
vjerovanje u kojem središnju ulogu ima Starica ili Majka-Plodnost, zvana Kunapipi, Gadjari ili Karwadi,
povezana sa Zmijom-munjom. Ovdje također opažamo povezanost zmije s plodnošću.
Nastanak ljudi, međutim, aboridžinima
je izgleda bio manje važan od nastanka drugih živih bića, pa je i broj mitova
koji govore o nastanku čovjeka znatno manji od broja onih koji se bave
nastankom biljaka i životinja. Prema nekim pričama biljni i životinjski svijet
nastao je iz samih Božanskih predaka koji su se pretvorili u njih, no puno je
više onih prema kojima je većina živoga svijeta nastala međusobnim djelovanjem,
osobito u slučaju životinja. Tako su se prema jednoj predaji, susrele kornjača
i zmija i jedna od druge dogovorno preuzele neke osobine: zmija je kornjačine
dugačke nokte pretvorila u svoje zube, a kornjača je od zmije uzela oblik
glave.
Zmije se osobito često
pojavljuju u Aboridžinskim pričama kao Božanski preci i često su povezane s
ljudima, a moćna bića Wandjina sa
sjeverozapadne obale, povezana s kišom i plodnošću, povezana su također i s
Duginom zmijom - Ungud. U obliku
duge, pojavljuju se ponekad i velike zmije koje žive u bila-bongu ili vodenim
tokovima ili pod zemljom. Takva je Kaleru
– kako se u jednom području naziva Dugina zmija. U pejzažu sjeveroistočno
od Alice Springsa nalazi se strašni čovjek-zmija Jarapiri sa svojim pratiocima, koji su se tamo povukli nakon
obavljenog stvaralačkog putovanja. U jezeru Emianga obitava divovska zmija koja
je progutala mnoge ljude, uključujući i nekoliko ženskih Božanskih predaka
hraniteljica koje su izronile iz istog jezera.
Katatjuta i Uluru
To su
osobite geološke formacije smještene u Sjevernom teritoriju. Katatjuta su Olgas Rocks, a Uluru je Ayers Rock i ujedno najveći
monolit na svijetu, visok 348 metara i širok 3,6 km. Prema aboridžinskoj
predaji Uluru nije postojao u Vrijeme
snivanja, a na tom je mjestu bila samo pustinja koju su nastanjivala dva
plemena. Plemena su žestoko i krvavo zaratila što je razljutilo Božanske pretke
pa su prouzročili snažan potres. Pukotina što se otvorila u zemlji progutala je
oba plemena, a iz nje je izrastao Uluru
u kojemu se nalaze ugrađena tijela pripadnika obaju plemena. Uluru je muško svetište i tu se
obavljaju obredi samo za muškarce.
Katatjutu, žensko svetište, nalazi se zapadno od Ulurua, a čini ga 36 zaobljenih stijena
povezanih malim jezerima i pećinama. Stijene su okamenjene glave božanskih
divova, o čemu govori i samo ime mjesta - Mjesto brojnih glava. Jezera su
posvećena Duginoj zmiji i iz njih se voda ne smije uzimati ni za koju svrhu.
Ova su
svetišta smještena na stjecištu najvažnijih pravaca kretanja Dugine zmije pri
njezinom stvaranju svijeta. Aboridžini ih posjećuju jednom godišnje kako bi
odali počast Božanskim precima ali i kako bi pomogli prirodi i svojim obredima
i pjesmama ojačali energiju Djang,
bez koje bi se narušio i s vremenom potpuno nestao sklad u čitavom svijetu.
|
|
|
|
|
