|
|
Izdvajamo:
|
Napisao/la Doris Bencik , 11.11.2007. |
Finska mitologija
temeljila se na vjerovanjima u različite duhove prirode i bogove. Bila
je miješana sa šamanskim utjecajima Samija na sjeveru, te baltičkim i
vikinškim utjecajima s juga i zapada. Elementi finske mitologije
preživjeli su u narodnoj tradiciji u pjevanju mitskih pjesama i
folkloru u izvornom obliku do 18. stoljeća. Otac bog Ukko (Stari
čovjek) izvorno je bio samo duh prirode kao i svi ostali, no postupan
utjecaj obližnjih kultura pojačao je važnost boga-neba na
monolatristički način (između više predmeta obožavanja neposredno se
štuje samo jedan dopuštajući da drugi postoje, ali ne posvećujući im
istu pažnju).
Najsvetija životinja bio je medvjed. Ime medvjeda se
nikad nije smjelo izgovarati na glas. Smatralo ga se utjelovljenjem
predaka i iz istog je razloga nazivan mnogim eufemizmima: mesikämmen
(''mead-paw''), otso (''wide brow''), kontio (''dweller of the land'').
Prvo
spominjanje finskih vjerovanja u historijskoj znanosti potječe od
biskupa Mikaela Agricole u uvodu finskog prijevoda Novog Zavjeta iz
1551. koji opisuje mnoge bogove i duhove Tavastijanaca i Karelijaca.
Dublja istraživanja finske mitologije provedena su u 18. stoljeću od
svećenika i etnologa Larsa Leevija Laestadiusa. On se uglavnom bavio
laponskim vjerovanjima. Najveća istraživanja proveli su povjesničari u
19. stoljeću koji su skupljali staru narodnu poeziju i folklor.
Najutjecajniji od njih bio je Elias Lönnrot koji je sastavio Kalevalu,
finski nacionalni ep.
Struktura svijeta
Vjerovalo
se da je svijet nastao iz velikog ptičjeg jajeta koje je eksplodiralo.
Gornji, polukružni pokrov jajeta predstavljao je nebo koje je podupirao
stup na sjevernom polu, smješten ispod zvijezde sjevernjače. Kretanje
nebeskih tijela objašnjavalo se mišlju da nebeski svod rotira oko
zvijezde sjevernjače i oko sebe. Na sjevernom polu se nalazio i vrtlog
kroz kojeg su duše nakon smrti odlazole u Tuonelu, zemlju mrtvih.
Vjerojatno se vjerovalo da je Zemlja ravna. Na rubovima Zemlje se
nalazio Lintukoto, ''dom ptica''. To je bila topla regija gdje su ptice
živjele tokom zime. Mliječna staza se zvala Linnunrata, '' staza
ptica'' zato što se vjerovalo da ptice prate Mliječnu stazu do svoje
zemlje i natrag.
U finskom jeziku se Mliječna staza još uvijek zove
Linnunrata. Smatralo se da ptice imaju važnu ulogu donošenja duše
čovjeku i njezina odnošenja u trenutku njegove smrti. U nekim
područjima bilo je neophodno imati drvenu figuru ptice
(Sielulintu,''duša- ptica'') da bi se spriječilo dušu da ne zaluta i
izgubi se na putovima snova (prema šamanskim vjerovanjima duša noću
izlazi iz tijela i posjećuje različita mjesta).Vodena ptica se često
pojavljivala u pričama, kao uostalom i u crtežima i rezbarijama na
kamenu, što upućuje na njenu veliku važnost u vjerovanju drevnih Finaca.
Tuonela
(također i Manala, Pohjola) je finski zagrobni svijet, podzemni grad za
sve mrtve ljude, bez obzira jesu li za života bili dobri ili zli. To je
mračno i beživotno mjesto vječnog sna. U Tuonelu su mogli putovati
šamani kad su bili u transu i pitati pretke za savjet i vodstvo. Da bi
duša mogla ući u Tuonelu morala je prijeći mračnu rijeku, a kada bi
imala valjani razlog, brod bi došao i prenio je na drugu stranu.
Postojalo je i mjesto Kyöpelinvuori (Raatikko) gdje su odlazile žene
koje su umrle kao djevice.
Vrhovno božanstvo
Ukko
je bog neba, groma, vremena i usjeva. On je također najznačajniji bog u
finskoj mitologiji i finske fraze ''ukkonen'' (grom) ili ''ukonilma''
(Ukkonovo vrijeme) su derivirane iz njegova imena. U Kalevali ga
nazivaju i ''ylijumala'' (vrhovni bog) kao boga svih prirodnih pojava.
Kad ga se zaziva, pojavljuje se uobličen u neku od prirodnih sila.
Ukkovo podrijetlo je najvjerojatnije u baltičkim Perkonima i vuče vezu
sa starijim finskim božanstvom neba Ilmarinenom. Nordijski Thor je
također povezan s Perkonima. Kako je Ukko preuzeo ulogu boga neba,
sudbina Ilmarinena je postala da bude junak- kovač. U Kalevali,
Ilmarinenu se pripisuje da je skovao nebo i magični mlin blagostanja
tj. Sampo.
Ukkovo oružje je bio čekić, sjekira i mač kojima je
uzrokovao grmljavinu. Kad bi Ukko ima odnos sa svojom ženom Akkom
(Stara žena) bila bi oluja. On je također uzrokovao oluje vozeći svoja
kola po oblacima. Izvorno oružje Ukka je vjerojatno bila vrsta sjekire
iz kamenog doba. Ukkov čekić zvao se Vasara i najvjerojatnije u
originalu znači isto što i kamena sjekira. Šamani su skupljali kamene
sjekire zato što su vjerovali da one posjeduju moći izlječenja i
uništavanja. Šara na koži zmije otrovnice,tj. guje, bila je smatrana
simbolom groma. Postoje i prikazi na kamenu koji imaju obličje zmije i
groma.
Heroji, bogovi i duhovi
Ägräs – zaštitnik bilja, posebno repe, bog vina.
Ahti
(ili Ahto) je bog dubina i darovatelj riba. Ćudljivo i mračnjačko
božanstvo koje živi na litici okruženoj vodom i oblacima. Upravlja
vodenim virovima. Pomalo je ljubomoran na bogove zraka jer misli da ne
dobiva dovoljno ljudskog štovanja.
Ajattara (nekad i Ajatar) je zli šumski duh. Ona rađa i doji demone i ako ju netko ugleda razboli se.
Akka (Stara gospa) je ženski duh, ženska polovica boga Ukka. Božica plodnosti, ženske snage i zemljine magije.
Antero
Vipunen je mrtav div, zaštitnik drevnog znanja i magije. On je zaspao i
urstao u zemlju, pa tako ima pristup svoj njezinoj mudrosti.
Hiisi – demon. U orginalnom značenju – sveti humak (ponekad znači i zao goblin). Moguće je
da
zapravo Hiisi nije bio demon ili zao goblin već jedan od najstarijih
bogova u Finskoj. U estonskom jeziku ta riječ znači ''div''
Haltia-
niži bogovi,tj.duhovi. Dijele se na kotihaltia (kućni duhovi),
metsanhaltia (šumski duhovi), maan-haltiat (zemljini duhovi),
veden-haltiat (vodeni duhovi) i ilman-haltiat (duhovi zraka)
Ilmarinen (također i Seppo Ilmarinen) – veliki kovač, stvoritelj neba. Izvorno je muški duh zraka i srodan je s Inmar.
Ilmatar – ženski duh zraka; kći prvotnog utjelovljenja stvaralačkog duha. Majka je Väinämöinena.
Jumala
– zajedničko ime za glavna božanstava. Izvorno su to ime Finci dali
nebu, bogu neba i vrhovnom božanstvu. Kasnije su Taivas i Ukko
korišteni kao imena za nebo i za boga neba. Riječ znači ''bog'' i
kasnije se koristila za kršćanskog boga. Riječ je derivirana iz riječi
''Jomali'' permskog vrhovnog božanstva. Izvorno riječ ''jumi'' znači
''vječnost''.
Kalevan poika (sin Kaleve) – div junak koji može
sravniti šume i pomicati velike doline. Identičan estonskom epskom
junaku Kalevipoegu.
Kave (Kaleva) – drevni bog neba, kasnije božanstvo mjesečevog ciklusa. Otac je Väinämöinena.
Kotitonttu – zaštitnik doma.
Kullervo – tragični antiheroj. Model je za Turina Turambara iz Tolkienovog Simarilliona.
Lemminkäinen
– drski heroj, doslovno ime znači ''ljubavnik''. Nakon pogibije, majka
ga je vratila u život sastavivši mu dijelove tijela.
Lempo – izvorno je duh plodnosti. U kršćanskoj eri je postao sinonim za demona.
Labud
Tuonele- prema Kalevali, gigantski labud koji je plivao oko Tuonele. S
njime se morao boriti Lemminkainen. Bio je to jedan od zadataka koje mu
je zadala Louhi.
Lalli (Laurentius) – Finac koji je ubio biskupa Henryja prema legendi.
Louhi ( također i Loviatar) – Gospodarica Pohjole i gospa Podzemnog svijeta.
Loviatar – božica smrti.
Luonnotar – ženski duh, stvoritelj prirode. Drugo ime za Ilmatar.
Maaemo – doslovno znači ''Zemlja Majka''.
Menninkäinen – vilenjački duh, gnom.
Mielikki – žena Tapia, božica šume.
Nyyrikki – bog lova, sin Tapia.
Näkki – zastrašujući duh voda, izvora i mostova.
Otso – duh medvjeda (jedan od brojnih eufemizama za medvjeda).
Peikko – trol
Pekko (ili Pellonpekko) – bog usjeva, pogotovo hmelja i varenja.
Perkele
– glavni demon (kasnije đavao). Izvorno Perkele nije bio đavao već bog
groma i može se protumačiti kao ranija verzija Ukka. Srodan je
baltičkim Perkonima i germanskom Thoru.
Pallervo – ( i ''Sampsa Pellervoinen'') – bog sjetve.
Pihatonttu – zaštitnik zemljišta, imanja.
Piru – duh, demon. Vjerojatno posuđenica koja znači ''duh''.
Päivätär – božica dana.
Rahko – karelijski bog vremena.
Surma – doslovno znači ''nešto što ubija, kolje'', ogavna zvijer smrti, ljubimac Loviatar. Čuva rijeku smrti u Tuoneli.
Saunatonttu – zaštitnik saune
Suonetar- božica vena i krvnih žila
Seide- uspravno postavljeno kamenje za koje se vjerovalo da posjeduje razne moći.
Tapio – bog šume. Utjelovljen u drvo.
Tellervo – božica šume, kći Tapia i Mielikki.
Tonttu – općenito- dobroćudni zaštitnik. Izvorno zaštitnik kultivirane zemlje, čuvar posjeda.
Tuonetar – kći božanstava iz Podzemnog svijeta.
Turisas – tavastijski bog rata. Isto što i Tyr u nordijskoj mitologiji.
Tuulikki – kći Tapia i Mielikki, božica životinja.
Ukko – bog neba i groma, srodan Thoru .
Vellamo – žena Ahtija, božica mora i oluje.
Vedenemo – ''majka voda'', karelijska božica vode.
Väinämöinen – mudar čovjek i magični bard. Lik u Kalevali.
Yambe-Akka- starica; čuvarica duša mrtvih
|
|
|
|
|
