Općenito o «Zvjezdanim stazama»

U svemiru «Zvjezdanih staza», čovječanstvo je razvilo načine putovanja brže od brzine svjetlosti nakon postapokaliptičnog perioda sredinom 21. stoljeća. Ubrzo nakon toga, čovječanstvo se zajedno s drugim inteligentnim vrstama u galaksiji ujedinilo u Ujedinjenu Federaciju Planeta (UFP), ponešto unaprijeđenu varijantu Ujedinjenih naroda. Kao rezultat vanzemaljskog utjecaja i znanosti, čovječanstvo je do 23. stoljeća preraslo sve, ili gotovo sve, probleme i poroke poznate nama u sadašnjosti. Priče u «Zvjezdanim stazama» se obično fokusiraju na avanture ljudi i ne-ljudi koji služe u sklopu Zvjezdane flote.

Protagonisti su u osnovi altruisti čiji su ideali "na kušnji" zbog problema na koje nailaze u svom istraživanju. Sukobi i politička dimenzija se mogu promatrati kao alegorije suvremenih kulturnih stvarnosti. Mada, ako se potrudimo, u svemu možemo naći takve elemente. Originalna serija se bavila problemima 1960-ih, kao što su se kasniji nasljednici originalne serije bavili modernim temama. Opisani problemi uključuju rat i mir, autoritarnost, imperijalizam, sukobe klasa, rasizam, ljudska (i neljudska) prava, seksizam te ulogu tehnologije u svakodnevnom životu.

O temi

Budući da je opus «Zvjezdanih staza» toliko velik, odlučio sam se fokusirati uglavnom na serije nastale od 1987. koje uključuju «Sljedeću generaciju», «Deep Space 9», «Voyager» i "Enterprise". Razlog je vrlo jednostavan: to su serije koje su snimane i prikazivale se u vremenu u kojem je većina nas živjela i koje možemo najlakše razumijeti. Zbog toga sam za naslov ovog predavanja odabrao upravo najzloglasniju parolu u čitavom serijalu: «Otpor je uzaludan!» koju koristi Borg, mehanički poboljšani humanoidi, kiborzi kolektivne svijesti kojima je ultimativni cilj asimilacija tehnologija i vrsta kako bi dosegli Savršenstvo - poznato samo kod izuzetno rijetke i opasne Omega čestice. Upravo njih čovječanstvo smatra najopasnijom prijetnjom u povijesti zbog svoje iskvarene ekspanzije i zatiranja drugih civilizacija u procesu. Jedino što ih u biti razlikuje su cilj i metode kojima se koriste da bi ga postigli. Borg je promatran samo kao napast, ne kao vrsta, sekta, kakogod i mada nije irealan i umjetno fabriciran, poslužio je kao idealan neprijatelj izvana. Vrhunsko oruđe zastrašivanja vlastite populacije od strane čovječanstva i Zvjezdane flote su ipak bez premca bili Osnivači u "Deep Space 9".

Prva serija poznata i kao «Zvjezdane staze: Original» (1966. – 1969.) je stvorena oko vrlo jednostavne i danas izuzetno poznate rečenice «Hrabro ići gdje još nitko nije bio!» koja je u konačnici iznjedrila sve ostale serije. Radnja je smještena u 23. stoljeće na međuzvjezdani brod «Enterprise» čiji je zadatak da istražuje nepoznata svemirska prostranstva. Brodom zapovijedaju James T. Kirk, prvi časnik Spock i doktor McCoy. Zemlja je članica UFP-a, imaginarne i idealne verzije Ujedinjenih naroda. Članovi Federacije su planeti koji su riješili svoje socijalne probleme i sada svoju pažnju usmjeravaju na «istraživanje novih vrsta i novih civilizacija» kako bi ih s vremenom primili u Federaciju.

«Zvjezdane staze: Sljedeća generacija» je slična originalnoj seriji u mnogim aspektima, ali se također i razlikuje u nekim drugim važnim stvarima. Radnja je smještena u 24. stoljeće, otprilike 80 godina nakon «Originala», i prati događaje vezane uz Enterprise D. Bitna razlika u odnosu na originalnu seriju jest naglašavanje i drugih likova a ne samo trojice (muškaraca ako smijem dodati - toliko o rješavanju socijalnih problema, ali ipak to je možda i traženje dlake u jajetu) kako je bilo do sada. Kapetan ovog Enterprisea je Jean-Luc Picard, čija persona odgovara devedesetima kao što je Kirk odgovarao šezdesetima. Picard je, za razliku od Kirka, uglađeni diplomat, puno staloženiji i razumniji u konfrontacijama sa suparnicima i prijetnjama. Zbog Roddenberryjevih «pravila» o međusobnom nenapadanju federacijskih brodova, čest rezultat je bilo okretanje k tuđinskim kulturama u prikazu sukoba, stavljajući naglasak na prividni mir i napredak.

Jedan od važnih kriterija za scenariste i redatelje «Zvjezdanih staza» bio je da «sve bude u tom duhu». Taj kriterij je dobio zaokret Roddenberryjevom smrću 1991. kada nije postojala mogućnost njegova odbijanja ili prihvaćanja predložene ideje u seriji.

Nakon njega štafetu je preuzeo Rick Berman koji je realizirao «Deep Space 9» i «Voyager» dajući odgovor na pitanje zašto bi se neki ljubitelj znanstvene fantastike u manje od 10 godina ponovo vratio istom serijalu. Seriju «Deep Space 9» mnogi su smatrali velikim rizikom budući da je promijenila fundamentalni aspekt koji je smatran bitnim u «Zvjezdanim stazama» - istraživanje. Radnja je smještena na svemirsku postaju i bavi se osjećajima timskog rada i povezanošću Federacije sa samo jednom civilizacijom - Bajorancima. Bajoranci su izrazito religiozna civilizacija, na trenutke fanatični, te predstavljaju jedini dublji prikaz religije u inače ateističkim «Zvjezdanim stazama».

Osim po znanstvenoj fantastici, «Zvjezdane staze» su poznate i po alegorijama i društvenim komentarima što je privlačilo i društveno osviještene gledatelje. Šesti film snimljen 1991. primjerice, prikazuje okončanje sukoba između Klingonaca i Federacije u kontekstu vrlo sličnom okončanju Hladnog rata. Film je prikazan dvije godine nakon pada željezne zavjese, a čak je i događaj koji je u filmu pokrenuo pregovore o miru futuristički pandan eksploziji nuklearne elektrane u Černobilu.

U početku serije «Deep Space 9» zapovjednik postaje Sisko koji je dobio zadatak da osigura uspješnu tranziciju Bajoranaca iz ropstva u Federaciju nakon Kardasijanske okupacije (još jedna alegorija, ali ovaj puta na Holokaust). Konflikti među «glavnim likovima» u prvim dvjema serijama bili su izuzetno rijetki dok je u «DS9» to bilo uobičajeno, što je rezultiralo novim zaokretom u ideologiji suradnje i postizanja zajedničkih ciljeva. Kako je istraživanje važan dio u ovim serijama, tvorci «DS9» su postaju stavili u blizinu crvotočine koja omogućava putovanja u daleki i neistraženi dio galaksije - Gama kvadrant. Moje je mišljenje da je to ipak bio izlaz za nuždu ako se pokaže da gledatelji (koji od ove serije očekuju samo jednu stvar - uzbuđenje nepoznatog) nisu previše oduševljeni zapletom i odnosima likova. Izlaz koji im je na kraju i jako dobro došao. Dodavanje tog novog elementa je postalo izuzetno važno budući da se nakon «Sljedeće generacije» nepoznat svemir činio sve rjeđi te je bilo nužno ponovo stvoriti osjećaj mistike u seriji.

Ponovno uvođenje istraživanja vodi do «Voyagera» koji je preuzeo neke konflikte poznate iz «DS9» i još jednom ponudio svježi okus avanture iz «Originala». Kapetanica broda je Kathryn Janeway koja sa svojom posadom u prvoj epizodi, zajedno s federacijskim odmetnicima koje su progonili, biva odbačena 70 000 svjetlosnih godina od poznatog svemira. Bez mogućnosti kontakta sa Zemljom i putovanjem predviđenim da traje 70 godina do kuće, dvije skupine su prisiljene na odbacivanje nesuglasica i suradnju na zajedničkom cilju. Kao što je navedeno ranije, jezgru «Zvjezdanih staza» čine likovi koji su oduvijek bili vrlo različitih osobnosti. Opisana budućnost čovječanstva ne poznaje rasne predrasude, što je naglasio Gene Roddenberry u «Originalu» postavljajući crnkinju Uhuru kao jednu od glavnih likova, azijatskog časnika Sulua i ruskog Čehova (u vrijeme kada su odnosi između SAD-a i SSSR-a bili najnapetiji). Žene i ostale danas neravnopravnije skupine su uvijek prikazivane kao jednaki u svojim ulogama u serijalu, ali je to podignuto na novu razinu kada je u «DS9» kapetan i zapovjednik postaje postao crnac te kapetanica «Voyagera» žena. Ali, nekako mi se čini da se ponavljao povijesni uzorak (ovdje mislim na pravu, našu povijest) u kojem su se "manjine" morale vraški potruditi i izboriti da bi postigli ono što je bijelim mužjacima ljudske vrste ponuđeno na pladnju (priznajem da je ovo možda forsiranje usporedbe, ali vjerujem da prilično dobro opisuje stanje). Uobičajena uloga, stvorena u svim serijama «Zvjezdanih staza» je bio neljudski lik koji je komentirao ljudsko kulturno naslijeđe. Taj lik je trebao neke "samorazumljive" ljudske stvari komentirati i nerazumijeti kako bismo se i mi zapitali oko unaprijed zadanih obrazaca ponašanja, samorazumljivosti i "prirodnosti" kulture. S druge strane, na to se može gledati i kao na samopotvrđivanje androcentričnog sustava vrijednosti. Ovdje prvenstveno mislim na "Original", ali teško mi je realnije sagledati stvari budući je ta serija nastala gotovo 20 godina prije mog rođenja i tzv. "mog" vremena.

U «Originalu» imamo Spocka, Poluvulkanca odgojenog da potiskuje osjećaje i vodi se besprijekornom logikom. U «Sljedećoj generaciji» se nalazi android Data koji također nema emocije, ali za razliku od Spocka on želi postati ljudskiji i iskusiti osjećaje te shodno tome redovito istražuje aspekte ljudskog ponašanja koje gledatelji shvaćaju zdravo za gotovo. «DS9» se odmaknuo od emocija i stvoren je Odo, usamljeni stranac, pripadnik rase metamorfa, nepoznatih na početku serije. Njegova osobnost ima ciničnu crtu i često daje komentare o apsurdnim trivijalnostima u ljudskom ponašanju. Njegova prvotna uloga je potraga za pripadnicima svoje vrste kod kojih će naći osjećaj pripadnosti i identiteta koji svima nama (htjeli to priznati ili ne) treba. Za razliku od Spocka i Date, Odo predstavlja izgubljenu individuu koja ne razumije vlastitu prirodu i ulogu u životu te svoju svrhu pronalazi u poslu. Nakon što otkrije druge pripadnike svoje vrste biva rastrgan neodlučnošću i sukobom interesa zbog vrijednosti koje je usvojio suživotom s bićima na postaji i vrijednosti koje njeguje njegova vrsta. U «Voyageru» postoji lik koji čak nema niti materijalnu manifestaciju (ako laički tretiramo svjetlo kao nematerijalnu pojavu). Radi se o holografskom računalnom programu koji služi kao brodski liječnik. On nema ime a njegovo postojanje podiže pitanja o prirodi života, čak i više nego kod androida Date. Ima li on «ljudska» prava jer je svjestan ili je jednostavno sofisticiran računalni program, dizajniran da zavara sve navodeći ih da misle da jest? Odgovor u vrijednosnom sustavu «Zvjezdanih staza» bi trebao biti jednostavan. Ali nije... «Voyager» u posadu uzima Sedmu od Devet koja se odvojila od borgovskog kolektiva i ne razumije individualnost, što je konstantno dovodi u nesporazume s posadom broda. Ona personificira probleme kulturnog šoka - suživot s osobama čiji način života ne razumijemo i s kojima se ne slažemo u sredini u kojoj bijeg nije opcija.

Svaka serija ima svoje viđenje problema ali svaki od ovih likova izražava svoje komentare i mišljenje jednostavno zato što im njihova priroda otežava mogućnost razumijevanja zašto mi ljudi/humanoidi/živa bića/materijalna bića radimo to što radimo. Zadatak tih likova je navesti gledatelje na razmišljanje sa stajališta lika što ima dva efekta: stvaranje zanimljivih likova čija iskustva pružaju svježe i zanimljive poglede na svijet te preispitivanje vlastitog stajališta.

Budući da «pozitivni» likovi nisu zabavni ako nema «negativaca» koji im se suprotstavljaju, i oni igraju važnu ulogu u pitanju afirmacije određene ideologije. Niti jedna ideologija (ideologija u širokom smislu riječi) ne može biti dovoljno učinkovita ili jaka ako ne postoje neprijatelji, oni koji koče navodni napredak, boljitak, ispunjenje želja i slično... drugim riječima ako ne postoje oni koji ne dijele tu ideologiju. U «Originalu» su to bili Klingonci, dok je u «Sljedećoj generaciji» ta uloga pripala Borgu. Borg predstavlja antitezu federacijskog i Flotinog naglaska na individualnosti. Kasnije, s političkim intrigama u «DS9» se pojavio i Dominij, moćna organizacija koja konstantno potkopava neprijatelje skrivenim akcijama. Naravno, svi negativci koji se pojave u serijama su pobijeđeni junačkim podvizima pripadnika Flote, najčešće kapetana čije avanture pratimo ili njegovih najbližih suradnika koji su se našli na tim pozicijama zbog iznimnih postignuća ali im ipak nedostaje «ono nešto» kako bi postali admirali u Floti i na čelu same organizacije nastavili započeto.

A admirali koji izdaju naredbe i vode aktivnosti tzv. «istraživačke» organizacije kao da su mentalno još uvijek u 20. i 21. stoljeću, koja su opisana kao jedna od najbarbarskijih u povijesti. Ti admirali su puni predrasuda, autokrati, te spremni boriti se svim sredstvima (koja uključuju genocid, vojni udar, uplitanje u razvoj drugih svjetova) kako bi ostvarili svoje ciljeve... Čak je i Jean-Luc Picard kao najslavniji od svih kapetana u povijesti i ponekad čini se moralna vertikala (jedina, ako smijem dodati) Flote i čitave Federacije svjesno prekršio Prvu zapovijed (naredbu o neuplitanju u prirodni razvoj vrsta koje ne poznaju brzinu putovanja bržu od svjetlosti) više od 10 puta kako bi spasio posadu broda i sebe s njom te time ugrozio povijest, odnosno budućnost. Jedan primjer je otkrivanje «primitivnom» narodu na planetu koji je zbog tehnoloških dostignuća Federacije koje Picard koristi odbacio razvijeni ateizam i ponovno počeo štovati kao Boga - samog Picarda.

Jedna od zanimljivijih stvari u «Zvjezdanim stazama» je način života. Flotin način života. Vojnika koji se prezentiraju drugima a i sebi, kao istraživači. U nastojanju da se omekša vojnički izgled brodova, na njima zajedno žive pripadnici Flote i njihove nuklearne obitelji. To čak i pogoršava situaciju budući da je takav način života trajan za njegove članove posade te se vrlo lako može pretpostaviti da je cijeli život u Federaciji organiziran na takav način. To se zove militarizam. Možda je pretjerivanje na prvi pogled, ali nije li to ipak tako prikazano?

U prvoj epizodi «Sljedeće generacije» autori su nas željeli podsjetiti na svakodnevni život, djecu u školi itd. Više od jednom se «borbeni» dio broda odvajao od «civilnog» kako bi obitelji pripadnika Flote bile na sigurnom. Ova «smicalica» je vrlo brzo zaboravljena kao što su na nju zaboravili i gledatelji da dok «Enterprise» izmjenjuje paljbu s protivnicima, djeca doživljavaju iste situacije i ozlijede kao i posada na mostu koji je u 99% slučajeva i prikazan za vrijeme borbe. U filmu «Prvi kontakt» svi članovi posade su zarobljeni i pretvoreni u pripadnike Borga. Da li je to uključivalo i djecu? Gledatelji nisu vidjeli niti jedno dijete. Picardova naredba da pucaju na svakog pripadnika Borga kojeg primjete uključuje i ljudsku djecu koja su asimilirana.

Zbog ovakvih situacija «Zvjezdane staze» ne mogu držati vodu s iluzijom da je vojnički život na glavnom ratnom brodu ugodan za obitelji i djecu članova posade. Da ne ispadne kako se cijela ideja o militarizmu vrti oko opasnosti od Borga (mada je i najbolji primjer jer je tada to i najočitije) dovoljno je pogledati neku od epizoda u kojima se sukobljuje Enterprise s nekom xy flotom, vojskom, civilizacijom.

«Zvjezdane staze» oslikavanju kvaziutopiju, svijet slobodan od zala koja danas percipiramo ali se zato ne mora baviti «nezgodnim» stvarima kao što je povijesno iskustvo. U «Zvjezdanim stazama» je nestao kapitalizam (uz ostale stvari) bez potrebe da se objasni što ih je to tako uspješno nadomjestilo. Ponizila su se religijska vjerovanja, a tradicionalne se religije ignoriraju bez ikakve potrebe da se netko bavi egzistencijalnim tajnama i tragedijama stvarnog života na način koji u biti nešto i znači ogromnoj većini ljudskih bića. Da se razumijemo, nisam vjernik, nisam religiozan i na prvu loptu ću bijesno reći kako je tvrdnja da je religija opijum za mase ispravna. Ljudskim bićima je potrebna utjeha da su dio "nečega", to ih, to nas tjera da idemo dalje, da se razvijamo. U mnogim slučajevima se ateisti koji su izgubili svaku nadu okreću upravo religiji. Posebno je zanimljivo da je u «Zvjezdanim stazama» to, kao i gotovo sve ostalo, ogrnuto vojničkim načinom života u kojem su kolektivni ciljevi i autoritet uzeti zdravo za gotovo.

Kada uzmemo u obzir suradnike i nadređene koji izdaju naredbe kapetanu Jeanu Lucu Picardu, u takvom svijetu on bi se i nama mogao početi činiti kao božanstvo...