Radnja romana nema konstantni tok, nego čitatelja, iz poglavlja u poglavlje, seli iz jednog povijesnog perioda u drugi, time potpuno mijenjajući likove i radnju. Taj mozaični pristup pisanja stvara dojam filmskog omnibusa i dopušta čitatelju da bez obaveza uživa u priči koja se polako raspliće.

Dva osnovna motiva nalaze svoje mjesto u romanu. To su pripadnici reda Izvršitelja nauma Gospodnjeg i tajanstvena maska. Izvršitelji su svećenički red kojem je glavni zadatak borba protiv sotoninog okota, bilo u obliku vještice ili vampira. O masci, ili rogatoj kacigi se malo zna, osim da se pomoću nje može razgovarati s bogom.

Radnja počinje u starom Rimu, a završava u nama bliskoj budućnosti, gdje svjetske sile (i Slovenci) vode rat za Hrvatsku vodu. U početku pratimo malu djevojčicu i njenog strica Marcusa koji je radio kao kuhar i zabavljač prvo u Rimskoj vojsci, a potom i Istri, za Histarskog kralja Epulona. U Istri Marcus prisustvuje nastanku vampirskog roda koji je usko vezan uz rogatu kacigu. Priča nas kasnije vodi kroz vrijeme, ali se uglavnom ne miče s područja Istre s kojom je autor očito jako vezan. Kaciga se gubi kroz vrijeme i često mijenja vlasnike, a koji ju interpretiraju svatko na svoj način.

Roman uspješno izbjegava stereotipe većine vampirskih priča, a oni se ne pojavljuju imenom do polovice romana. Autor je čak i osmislio drugačiju i kreativnu varijantu nastanka vampira koja nije vezana ni uz Judu ni Kaina, kao ni ostale kršćanske likove, što je pohvalno jer su vampirski romanu uglavnom zaglibili vezajući se isključivo uz Bibliju.

Iako su neki od njegovih likova bestijalni ili poremećeni, Krušvar ima jako dobru kontrolu nad njihovom psihom, u svakom trenutku pogađajući njihove poteze, ambicije i emocije. Njegov stil pisanja, koji se često mijenja iz prvog u treće lice, daje likovima karakter i dodatan osjećaj dubine.

U svakom slučaju preporučam ovu knjigu svima koji vole hrvatsku fantastiku jer su Izvršitelji nauma Gospodnjeg vrhunski primjer kojeg bi se i drugi trebali držati.