|
Napisao/la Belmorn , 08.05.2008. |
Rano jutarnje buđenje, spremanje uz upaljeno računalo i mahnito
prepisivanje pitanja za intervju. Nikad prije nisam bio na Sferakonu,
sretan sam što uopće znam gdje je FER a inače ne visim po konvencijama.
Slobodno zaključujete da idem nepripremljen u nepoznatu zonu. Negdje u
pola doručka mi je postalo jasno da pješice ne stignem na vlak, ali se
kasnije uspostavilo da sam stigao na vrijeme, za razliku od vozača.
Čekao sam na stanici zajedno s ostalim putnicima gotovo 20 minuta dok
napokon nismo krenuli. Put je sam po sebi bio dosadan i nije vrijedan
spomena.
Od kolodvora do FER-a sam odlučio pješačiti jer nije bilo
ni podne što znači da sam imao i previše vremena za gubiti. Nisam bio
siguran kad to sve počinje, ali sam pretpostavljao da je negdje nakon
ručka.
 Bilo je podne kad sam ušao na sporedna vrata FER-a koja
su bila oblijepljena Iron Man, Dark Knight i Sferakon posterima. Iako
sam na prvi pogled imao dojam kao da sam na pravom mjestu, unutra je
sve bilo prazno. Nekoliko ljudi iza velikog šanka koji su izgledali kao
da rade na informacijama ili nečem sličnom. Osim njih tuda su lutali
neki ljudi jednako izgubljeni kao ja. Gubio sam vrijeme proučavajući
stare Sferakonove postere koji su bili nalijepljeni na pregradu kod
ulaznih vrata. Premijerna prikazivanja Predatora i Ghostbustersa su u
nekom drugom vremenu bila prava atrakcija dok se sada filmovi prikazani
na Sferakonu skinu za sat vremena s Interneta. Dosadilo mi je raditi
krugove po tom ogromnom praznom prostoru, pa sam otišao na kavu.
Sferakon
se počeo buditi tek oko 3h kada su udruge i izlagači počeli razvlačiti
štandove. Prihvatljivost cijena je varirala od štanda do štanda, kao i
od pojedinih knjiga. U nekoliko navrata sam morao odoljeti porivu da
kupim Macanovu knjigu recenzija kao i neke Pratchettove romane. Game
room se u to vrijeme još budio, pa se aktivno igrao samo Firefly GURPS
koji je za jedan mali stol privukao priličan broj igrača ali i par
znatiželjnika. Dvorana za igre je jednako velika kao i glavna dvorana s
info šankom, pa je ta hrpa ljudi izgledala prilično smiješno nagurana
za jednim jedinim stolom. Kasnije se dovukla i ostala ekipa pa su
igrali sve od Magica do raznih opskurnih igara na ploči.
 Kad sam
se vratio u glavnu dvoranu, ostao sam iznenađen time kako se brzo
popunila. Prostor se naglo suzio kad su ga ispunili razni geekovi.
Debeli ili mršavi, ćelavi ili čupavi, svi su došli ovdje samo zbog
jednog, a to nije besplatna piva. Ovo mjesto nije za ljude koji se pale
na aute (iako sam načuo i jedan takav razgovor) ili pecanje (dobro,
takvih razgovora nije bilo) nego za zaljubljenike u SF i fantasy. Osim
članova udruga koje su morale biti u odgovarajućim kostimima
(Federacijske uniforme i žičani oklopi) rijetko je tko došao u posebnom
kostimu. Jedan je tip nosio plišanog headcrab parazita iz Half-Lifea,
par ljudi je imalo fan majice, ali to je uglavnom bilo sve. To me kao
turista pomalo razočarao jer sam se nadao Stormtrooperima i
Klingoncima, ali izgleda da je to previše za domaće standarde.
Predavanja
me nisu previše privlačila a i zbog drugih obaveza sam ih morao
preskočiti, ali sam ipak morao vidjeti što Richard Morgan ima za reći o
worldbuildingu. Uvjerio sam se da su glasine o njegovoj susretljivosti
i toploj naravi istinite kad je bivši profesor engleskog počeo pričati
o svjetovima iz svojih romana. Britanski humor pomiješan s forama
publike (koje je uvijek rado čuo) su stvorile ugodnu atmosferu u kojoj
smo na praktičnom primjeru iskušali Morganov sistem građenja svjetova.
Ono što smo dobili je svijet u kojem bivša vojna dužnosnica skuplja
klokane (koji služe na špijunažu) po australskoj pustinji. Morgan je
obećao da ideju neće ukrasti, pa me zanima hoće li ju tko iz publike
iskoristiti u svom romanu ili kratkoj priči.
Kratko vrijeme
poslije intervjua sam morao pojesti nešto pa sam se vraćao skroz do
Importanea jer FER-ova menza nije radila za konvenciju. Nakon jela sam
bio prilično opušteniji i jednostavno zujao od štanda do štanda. Osim
LARP igre "Sruši gnoma i odi doma" i Star Trek gatare (koja je
presmiješna) nije bilo puno aktivnosti. Mrak se spustio, a ja sam
vrijeme provodio pričajući s društvom, dok nas jedna od organizatorica
nije ljubazno obavijestila da uskoro kreće dodjela SFerine nagrade
"SFERA". Kad sam vidio na rasporedu da stvar traje sat i pol, malo sam
se prestrašio da ću umrijeti od dosade, no to srećom nije bio slučaj.
Voditelj (i frontman rock grupe Hakuna Matata) Krešimir Mišak je
zajedno s počasnim gostom Predragom Raosom zabavio publiku početnom
dodjelom dječjih nagradi (kojih je bilo poprilično). Raos je iskoristio
priliku pa je na radost fotografa i užas roditelja manju djecu dizao u
zrak. Nagrade "SFERA" je dijelio Richard Morgan, a osim Zorana Krušvara
koji je dobio nagradu za najdulji govor, Darko Macan je nasmijao
publiku međusobnim kurenjem s Raosom.
 Dodjela nagrada je na
kraju trajala samo nekih 40 minuta koje su prošle prilično brzo, pa sam
ostao i na modnoj reviji Tajane Štasni. Kostimi inspirirani fantasy
filmovima kao i nekim haljinama iz prošlosti su bili izgledom vjerni
vremenu i filmu. Modeli su bili malo nervozni, no dobro su odradile
posao jer se nitko nije osramotio. Ako se dobro sjećam revija je bila
nagrađena dugim i glasnim pljeskom na veliku radost dizajnerice.
Iduća
stvar vrijedna spomena je bio razgovor Raosa s publikom, ali nažalost
za to nisam imao vremena. Kasnije sam čuo da je zabavio i nasmijao
publiku, ali od takve osobe manje nisam ni očekivao.
Pošto mi je ovo
prva konvencija ikad, nemam ju s čime usporediti. Da sam bio malo
slobodniji s vremenom i ostao duže vjerojatno bi se više zabavio, ali
ni ovako mi nije bilo loše. Čuo sam da nije kao prošlogodišnji
Sferakon, ali ja ću se u digresiju uvjeriti iduće godine.
|
