Na ovogodišnjem Sferakonu - konvenciji za SF i fantasy napravili smo intervju sa slovenskim piscem Bojanom Ekselenskim. On je autor prvog slovenskog fantasy epa pod nazivom Vitezovi i čarobnjaci - Indigo djeca. Kao pionir ovog područja u Sloveniji, zaputio se preko sedam gora i sedam dolina, putem prikupljajući materijal za daljnje romane. Njegovo putovanje ga je dovelo i do nas na Sferakonu, gdje smo odlučili iskoristiti priliku, te ga malo ispitati o raznim enigmama indigo fenomena i možda najvećeg misterija od svih - slovenskog fantasyja.

Naše čitatelje vjerojatno zanima, kako je to biti pionirom slovenskog fantasyja?

Pa, osjećaj je lijep jer sam nešto uradio prvi u Sloveniji i nadam se da ću nastaviti. U planu imam četiri knjige.

Koliko vam je dugo trebalo da napišete ovu knjigu?

Dugo. Prvo sam sve trebao spremiti, svu literaturu, pozadinu priče, sve je trebalo srediti u logični slijed... Samo planiranje je trajalo skoro deset godina i onda sam pisao tri godine.

I kakav je to bio proces, proces pisanja? Što ste sve proučavali? Znamo da ste čitali Bibliju, Kabalu i ostale svete knjige.

Da, bilo je puno proučavanja, jer sam trebao doći u samu bit Kabale, samog razmišljanja, i onda i samog lika koji je iza toga. Bilo je tu puno učenja, trebalo je naučiti kakvi su hebreji, naučiti hebrejsku abecedu, svu simboliku i onda sve to staviti na jedno mjesto, te sve logički povezati. U mom fantasy kompletu ima puno mitologije. Veliku većinu te mitologije još imam za napisati.

Slovenski fantasy je donedavno bio prilično nepoznat, barem nama. Što mislite, hoće li se to uskoro promijeniti? Vi ste počeli kao prvi pisac koji je napisao epski fantasy. Koja su vaša predviđanja za budućnost?

Nadam se da će biti još autora. Upravo je Andrej Ivanuša izdao Vilindar, priču u obliku jedne duge pjesme. Vrlo lijepo djelo, koje se može staviti negdje ovdje. To je nešto što nadopunjuje epski fantasy.

Pitanje na koje mnogi čekaju odgovor jest, kad ćete biti prevedeni na hrvatski?

To ne zavisi u potpunosti od mene. Dapače, ako netko zagrize ovu jabuku, ja ću rado pomoći kod prijevoda.

Dakle, niste još ništa počeli ugovarati?

Nisam još ništa. Zapravo, došao sam ovdje na Sferakon da vidim kako ovdje stvari funkcioniraju što se tiče fantasyja. I vidim da veoma dobro.

Što mislite o hrvatskoj fantasy sceni i kakva je slovenska u usporedbi s njome?

Kod nas baš i nema neke fantasy scene. Ima samo mnogo čitatelja koji uglavnom čitaju engleske knjige. Za slovenski fantasy baš nitko ne zna.

Dakle, uglavnom se čitaju Tolkien, Martin...

Da, tako je. I Harry Potter je popularan kod nas. Kod nas nema ni portala kao što je Fantasy Hrvatska.

Nema baš ničeg?

Ništa slično.

Je li možda nešto u planu da se napravi?

Kad bih imao vremena, možda bih ja nešto napravio. Ali jednostavno nemam vremena za takav projekt. Zapravo, imam svoju web stranicu na kojoj ima puno toga, no uglavnom se tiče moje knjige.

Vilenjaci u Vašoj knjizi su drukčiji od onih na koje smo navikli. Zašto ste ih opisali upravo takvima?

Pa, isto kao kod Tolkiena, moji vilenjaci su vječiti. Iako ih možete ubiti, ne mogu umrijeti prirodnom smrću. Njih sam stavio u jedan okoliš gdje su izolirani i žive sa svojom mržnjom. Kad imate dvije tisuće godina i prepuni ste mržnje, želite samoću. Zato sam ih stavio u ledeni svijet i tamo u ledu oni žive svoje mržnjom okovane živote.

Zašto baš epski fantasy? Zašto ste izabrali baš taj žanr?

Zato jer mi je to interesantno.

Dakle, Tolkien je imao veliki utjecaj na vas?

Pa, nešto malo, da. Ali ja sam počeo pisati prije nego što sam pročitao Tolkiena.

Je li Vam se život promijenio sad kad ste napisali svoj prvi roman?

Nije ništa.

Dakle, ljudi Vas ne gledaju drukčije?

Neki. Ne šećem se ja s transparentom na kojem piše: Ja sam napisao knjigu.

Možete li nam reći ukratko, tko su to indigo djeca?

To su neki ljudi koji misle da su posebni i da su slijedeći stupanj evolucije. Boja njihove aure je indigo. To je zapravo kao neka nova vjera. Mnogi se deklariraju kao indigo, mnogi misle da su posebni, da imaju neku dodatnu psihičku snagu, neke dodatne moći.

U Vašoj priči postoji više svjetova: Drugotnost i Onstranstvo. Naš svijet je Onstranstvo, dok je Drugotnost svijet u kojem žive vilenjaci, svijet iz kojeg dolazi tamni vladar. Kakvi su to svijetovi po relaciji?

Po najnovijim teorijama fizike, čitav svijet je vibracija. Ali naše vibracije, vibracije našeg svijeta, su gušće, mentalna snaga nema nikakvog utjecaja. Ja ne mogu mislima podignuti stolicu. Ali u onom svijetu, te vibracije su mnogo rijeđe. Zbog toga je i materija puno rijeđa, snaga volje ima neposredni utjecaj. Svijet ima portale kroz koje se može putovati na drugi kraj svijeta, nešto što se kod nas ne može. Kod nas je Planckova konstanta puno manja od one u drugom svijetu. Tako magija i portali leže na tome. Zapravo, kad se to uzme u obzir, nešto takvo poput magije i portala je fizički moguće. No, ne u našem svijetu.

Ali ipak, neke stvari neki pojedinci uspjevaju kontrolirati magijom u našem svijetu.

Da, zbog toga jer su oni takve koncentracije. Naš svijet i onaj drugi su poput dva nasuprotna pola, kao što postoje sjeverni i južni polovi, no između ima još mnogo toga. Ali to ću više razraditi u daljnjim knjigama.

Vaš glavni lik Boris u priči utone u san i nađe se u drugom svijetu. Nakon toga on više nije potpuno svoj. Što se zapravo s njim događa?

Njega je viša sila izabrala sasvim slučajno. On je bio jedini koji je u sebi imao ono što je trebao za borbu protiv zla. To je tako u većini epskog fantasyja – običan čovjek postane herojem.

Kad se priča odvija u našem svijetu, u Borisovoj školi su učenici podijeljeni. Postoje oni koji financijski imaju manje, pa su manje vrijedni, te su u lošijim razredima. Da li Sloveniju za pedeset godina zbilja tako zamišljate?

Ako se ovako nastavi, neće biti ništa bolje. Postojat će razne podjele kao što su već sada u Americi. Ista situacija je u srednjim školama i na fakultetima. Postoje razne podjele na darkere, hip-hopere, alternativce... U Sloveniji već ima takvih podjela. Sleng je također sveprisutan.

Da, u Vašem djelu također ima puno slenga, što daje vjerodostojnost djelu. Također ima i neke napredne tehnologije, kao što su Vaše tablice.

Tako je. To su malena računala koja su stalno povezana. Kad profesor dođe u razred, odmah izvuče iz njih sve podatke. U Americi, zapravo, već ima toga. Jedna je američka škola nedavno uvela nešto slično.

Prijeđimo malo na tamnog cara. Tko je zapravo on? Je li on nešto više od čovjeka, neki mag?

Ne, on je običan čovjek. Opisao sam ga zapravo u jednom trenutku u knjizi, no to još nitko nije pronašao. Kad on jednom dođe na scenu u drugom romanu, bit će još moćniji. On je čovjek koji sve radi pažljivo i polako sve priprema, sve planira. Ima mnogo pomoćnika, od kojih je i jedan djevojka, koja nikog nije ubila, već ima veliki utjecaj da ljudi prijeđu na mračnu stranu. Sve je zapravo temeljeno na vedskoj mitologiji. Ništa nije izmišljeno. Ta mračna strana po vedskoj mitologiji postoji.

Spomenuli ste drugu knjigu. Možemo li saznati njen naslov i kad će otprilike biti izdana?

Naslov druge knjige će biti Indigo novi svijet. Tu će tamna strana polako prevladavati. Djelovat će preko svjetskih kriza, ljudi će početi govoriti vilenjački i umirati, govorit će ime tamnog cara, rat u Drugotnosti će se rasplamsati...

Koji su Vaši daljnji planovi, nakon što napišete ove četiri knjige?

Pa, radit ću i dalje na SF-u, pa i na horroru. Polako, bit će svega.

Za kraj, imate li možda što poručiti našim čitateljima, neku misao?

Ono što uvijek kažem: Radite dobro.