|
|
Izdvajamo:
|
Najslabija karika (pobjednička priča cyberpunk natječaja) |
|
Napisao/la Rin , 09.02.2008. |
Monitor je par puta zatreperio i onda se potpuno ugasio. Zaključio je
da bi bilo vrijeme da upali svjetlo u sobi, uvjeren da su mu oči
krvavocrvene i otečene od cjelonoćnog rada pred monitorom. On je još
uvijek imao stari LCD monitor jer je smatrao da hologramska projekcija
daje glavobolje i epileptične napadaje. Radije se držao starog LCD-a i velikih
problema s vidom. Uzdahnuo je, upalio svjetlo i zgrabio
dijetnu pepsi sa stola, sve odjednom. Polako je pio, žaleći što treba
na spavanje jer se diže za 3 i pol sata.
Znao je da izgleda užasno.
Nije
ni bilo čudno, budući da se nije tuširao već 3 dana, što je sam mogao
podnijeti. Presvukavši se u pidžamu, pogasio je svjetla i pao u krevet.
Spavao je prije nego što mu je glava dotakla jastuk.
Odmah ga je
budilica probudila. Pogledao je sa uzbunom oko sebe i pitao se zašto ju
je navio da mu zvoni za 5 minuta. Pogledavši na sat shvatio je da je
vrijeme za dizanje.
Ustao je i uključio automatik.
‘Kava, vruća,
srednje slatka.’ – protisnuo je promuklo aparatu. Šalica se pomaknula
ispod i aparat je zabrundao. Dok mu se kava kuhala, uključio je
računalo. Bio je ponosan na svoju kantu - trebalo joj je 7,2 sekunde da
podigne sustav.
‘Želite li odmah otvoriti poslovnu aplikaciju?’ – pisalo je na ekranu.
Pogledao
je na sat i vidio da još ima par minuta. Označio je ‘ne’ i pričekao još
par sekundi prije nego što je sučelje počelo reagirati na njegove
komande. Otvorio je komunikaciju, namjestio slušalicu i ulogirao se kao
‘Byrger’.
‘Alo, Byre, što ima?’ – začuo je veseli glas u svojem uhu.
Byrger se nasmiješio i povećao prozor koji mu se pojavio u gornjem
desnom uglu, prikazujući lice debeljuškastog, obrijanog muškaraca od
kojih tridesetak godina.
‘Ma evo. Preživljavam.’ – odgovorio je, još osjećajući krmelj u kutu desnog oka.
‘I izgledaš tako, prijatelju!’ – rekao mu je muškarac. – ‘Što, isključili su ti vodu kod kuće?’ – rekavši to, nasmijao se.
‘Pa
i mogli bi, ako ti nećeš paziti što radiš, Rey. Evo, očitavam četiri
pogreške u Kodu koji si mi jučer poslao. Ako nećeš paziti malo više,
pronaći će ovu liniju i zbogom naš posao… naš život.’ – Byrger mu je
rekao, podigavši obrve.
‘Hm, da, oprosti, Byre. Sva sreća pa me
genijalac poput tebe provjerava.’ – Rey se nelagodno nasmješio i malko
povukao od monitora.
‘Ok, nema veze. Moram na posao sad. Pošalji mi
update za 4 sata. Byrger out.’ – rekavši, odspojio se od Kodom čuvane
veze i prebacio na poslovnu aplikaciju.
Radio je neumorno, prsti
su mu letjeli po sučelju. Nakon nekog vremena, vidio je kako se
uspostavlja veza sa njegovim šefom. Isključio je videovezu – šef nije
volio kad su mu ljudi na posao dolazili neuredni. Ispričao mu se,
dodajući kako mu je crkao dio registrya povezan sa videolinkom.
‘To me čudi.’ – odgovorio mu je šef – ‘Ti naš najbolji zaposlenik, mislio bih da svoju mašinu čuvaš kao oko u glavi.’
Byrger se tužno složio.
‘Zapravo,
to je razlog zašto sam htio s tobom razgovarati. Razmišljao sam o onoj
povišici koju si zatražio prošli tjedan i odlučio sam ti to odobriti.’ –
YES! Byrger se oduševio.
‘Dakle, još danas pišem po standardnoj plaći, a sutra ju dižem za 12 posto. To zvuči ok?’ – šef je pitao.
‘Jako ok, šefe.’ – Byrger je pustio da mu se u glasu osjeti zadovoljstvo.
‘Dobro onda.’ - Šef se nacerio –‘No možda da ipak popraviš videolink do sutra?’ –
‘Sutra,
ok, nema problema, šefe.’ – dok se šef odjavljivao Byrger je pomislio:
Sutra, nema problema, kupanje, neko normalno piće, možda čak i pojedem
nešto. I nisam dugo bio vani…
Nastavio je sa poslom, kada mu se u
kutu preko kodirane veze pojavio Rey. Javio se za ručak i odjavio s
poslovne aplikacije. Ulogirao se kao ‘Byrger’.
Rey mu je izgledao vrlo nervozno preko videolinka, i Byrger je postao malo sumnjičav.
‘Evo ostatka Koda, Byr. Jesi ispravio ono od jučer?’ – Rey ga je pitao sa knedlom u grlu. Byrger je malo odahnuo.
‘Još
uvijek te to kopka, Rey? Ma ne ljutim se na tebe…Nisam ga još ispravio,
mislio sam sad sa ostatkom Koda.’ – Byr se nacerio, a Reyevim licem je
proletjelo olakšanje.
‘Ok, Byr. Rey out.’ – čudno, pomislio je Byrger, ovaj put je propustio priliku da me zadirkuje. Valjda je mislio da se ljutim na njega.
Byrger se nasmješio. Znao je da nitko ne može zadovoljiti njegove
standarde, a to je znao i Rey – pa tko bi mogao Kod pisati bolje od
legendarnog Byrgera, osnivača i izumitelja Koda?
Byrger je pogledom
preletio preko skupa znakova koje mu je Rey poslao. Prilično neke
bazične pogreške, nije to očekivao od Reya….Prsti su mu se zamrzli na
ekranu. Prvo nije mogao vjerovati u to što su mu njegove vlastite oči
govorile, no to je pisalo, jasno i čisto. Rey! Taj idiot! Napravio je nešto što ni totalan n00b ne bi! Ostavio je prolaz otvoren za Redare! Sva sreća pa je Byrger imao vremena to ispraviti…
Nije
mogao pomaknuti prste sa ekrana. Oni su počeli lagano vibrirati, a onda
i tresti se. Byrger je shvatio da se sav trese, ali ne od elektrošoka
koji je trebao primiti, već od šoka izdaje, od straha i od gnjeva.
Trebalo mu je svega 0.3 sekunde da posloži sve pogreške koje je Rey
poslao u oba dijela Koda u jednu složenu izdaju.
Ne…nije Rey.
To je bilo prekomplicirano za njega. Jedino su članovi Korporacije to
mogli učiniti. Nije znao što ga je više pogodilo – to što su ga
uhvatili, ili to što što je Korporacija sada imala Kod.
Elektrošok je prestao, Byrger je nastavio tipkati, tražeći izlaz…nije ga našao….predobro je bio zakrpan.
Lice Redara, ono standardno, plavo, pojavilo se pred njegovim ekranom.
‘Ne
volim hakere pametnjakoviće koji nose gumene šlapice…’ – prezirno je
rekao Redar – ‘No, no…’ – nastavio je ‘-…jel ja tu vidim neke
početničke pogreške?’
Byrger je vidio da je otvoren ulaz do njegovih podataka, do njegovog imena.
Zaurlao
je od bijesa i straha. Znao je da ovaj naročiti Redar nije znao ništa
za izdaju, samo je bio oruđe onih koji su ga ulovili….
‘Očitavam.’ –
Redar je rekao, sa samozadovoljnim smijehom – ‘Ah…slavni, legendarni
BYRGER! Nije moguće da sam te ja ulovio!’ – Redar se raspametio od
smijeha. A zatim uozbiljio.
‘Nikola Vitezić.’ – rekao je Redar
ozbiljnim glasom –‘Izravnim radom protiv Korporacije odrekao si se svih
svojih ljudskih prava. U ime Korporacije te uhapšujem i osuđujem na ….’
– Redar je stao, primajući podatke od Korporacije. Byrger se molio u
sebi, samo tri molim vas, samo tri… - ‘….na sedam dana odvajanja.
Pripremi se na kaznu sada.’
Byrger se ukočio.
Oči su mu se raširile i spoznao je očaj.
‘Nadam se da si dobro pazio na svoje tijelo, Nikola Byrger.’ – Redar je zlurado nadodao.
Nije.
Byrger je to znao, znao je to i Redar. Osjetio je kako mu se misli
odvajaju od uma. Sve je postalo crno, pa blještavo bijelo.
Odjednom se osjetio pun energije. Ispravak.
Odjednom
se osjetio kao energija… Znao je da je unutar svjetske mreže. Znao je i
da je njegovo tijelo sada beživotno u stolici, samo sa jednim prstom
priljepljenim za ekran. Znao je da to tijelo neće preživjeti 7 dana bez
ičega.
Bio je zarobljen u mreži. Mogao je biti svugdje, u bilo kojem
trenutku, no to nije imalo funkciju. Više nije mogao učiti, stvarati
ili utjecati. Bio je samo sjena.
Za sedam dana Redari će doći do
njegovog doma, počistiti ga i Korporacija će ga zaplijeniti. Dat će ga
nekom novom zaposleniku koji će dobiti promaknuće.
Byrger je bio svjestan i ostalih milijuna hakera koji će na isti način doživjeti svoju sudbinu, sada kada Korporacija ima Kod.
Bio je primoran priznati, Korporacija, kao skup umjetne inteligencije, nije, za razliku od čovječanstva, imalo slabu kariku.
|
|
|
|
|
