 Nakon što sam odigrao Fallout Tactics po sedmi-osmi put,
požalio sam se frendu poznatom po ogromnoj zbirci igara da mi fali nešto slično
samo originalnije. Ne lezi vraže, pri slijedećem našem susretu dao mi je
nekoliko taktičkih igara, od kojih je jedna nosila naslov Silent Storm.
Imajući dosta vremena, malo sam proučio priručnik prije no sam počeo igrati
igru. Onda sam odjurio po ručnik kako bih pokupio svu onu slinu koja mi je
iscurila. Ukratko, tu je bilo sve što bi jedan history freak-WWII zaljubljenik sporih
refleksa poželio. Drugi svjetski rat? Check! Igranje na poteze? Check! Izvorna
oružja? Check! RPG elementi? Check! Spominjali su se i nekavi SF elementi, ali
na to nisam u početku obratio pažnju.
Kad sam učitao igru, odabrao stranu za koju sam želio igrati (uvijek počnem
prvo kao saveznik, a drugi put kao sile osovine), došao sam do dijela gdje se
oblikuje glavni lik. Tko god je igrao FT otprilike zna o čemu se radi: postoji
izbor između nekoliko specijalnosti, formira se nekoliko osobina lika, opremi
ga se i onda se bira ekipu. I bilo je tako…uglavnom.
Igra nudi između šest unaprijed stvorenih likova, po jedan iz svake branše: izvidnik,
inžinjerac, grenadir, snajperist, bolničar ili pak vojnik 'opće prakse'. No, za
one koji vole detalje tu je i puno više opcija. Osim što se može stvoriti lik
različit od onih ponuđenih, može mu se i fino uštimati vanjski izgled- od toga
koliko liči muškom ili ženskom spolu, do obrva, debljine usana, desetak vrsta
naočala, brada, brkova, ožiljaka, poveza na oku…teoretski je moguće imati
njemačkog grenadira muškobanjastu crnkinju plave kose, ako baš želimo ići u
ekstreme.
 O specijalnosti izabranog lika ovisi koju će opremu imati, da li će biti
naoružan samo pištoljem ili će imati snajpersku pušku. Nažalost, MG42 nitko
nema na početku.
E a sad slijedi formiranje ostatka ekipe, je li tako? Krivo!
Najprije slijedi solo misija. Ona je različita za saveznike i za osovince. A
nakon toga nalazite se u stožeru svojih snaga gdje može izabrati između
nekoliko prostorija. U stožeru saveznika, u svakoj se prostoriji nalazi osoba s
kojom će te se upoznati i koja će vam pomoći oko nečega - bilo to liječenje,
izbor oružja i opreme ili pak podaci o mogućim suradnicima. U stožeru osovine
obavijesti su putem zvučnika, a stvari se uzimaju direktno iz ormarića. Kasnije
u toku igre, otkriva se još jedna soba…
Kao i uvijek, najbolje je imati u ekipi po jednog specijalista iz svake branše.
Izvidnik možda ne puca dobro iz mitraljeza, ali se zato može prišuljati
neprijatelju i služiti kao osmatrač ostatku ekipe. Inžinjerac najbolje otkriva
eksplozivne zamke, i može otvarati brave, mada je to manje bitno, kasnije ću
objasniti zašto. Grenadir jedini može pošteno baciti težu ručnu bombu, a to je
baš praktično kad imate pred sobom 4-5 neprijatelja na hrpi. Ili
razvaliti zgradu.
Razvaliti, uništiti, dakako. Jer u ovoj igri (napokon) okolina je potpuno
interaktivna. S rijetkim izuzecima, kao što su baza i podzemni hodnici, sve se
može uništiti. Bacite li protutenkovsku granatu na zid kuće, često ćete
napraviti rupu koja se proteže kroz više katova. Nema više šatora otpornih na
metke. Puščani metak prolazi kroz zidove, podove, vozila…i pogađa neprijatelja
na drugoj strani. Ako su vrata zaključana, par hitaca će ih pretvoriti u triješće.
Ako su željezna, nekoliko rafala lake
strojnice otvorit će put
kroz zid pored njih. Ako ne vidite, nego samo čujete neprijatelja (koji se onda
prikazuje kao crvena silueta označena ikonom uha) i ne znate čuči li ili stoji -
bacite bombu.
 Grafika je također izvrsna (naravno, u okviru vremena kada je igra izašla - op.ed.). Lišće treperi na stablima i opada od puščane vatre,
plamenovi veselo pucketaju kad se zapali kakvo vozilo, crte lica i detalji
opreme mogu se jasno vidjeti na likovima. Promašaji ostavljaju udubljenja na
tlu.
Oružja su poslastica za svakog ljubitelja drugog svjetskog rata. Autori navode
da je u igri preko 80 stvarnih modela naoružanja. Nisam brojao. No tu su svi
biseri vremena - od pištolja (samo mausera ima 3 modela, pa nagant, luger,
sauer, walther, tt…), preko pušaka (čak i neki češki i poljski modeli, kojima
su opskrbljene pozadinske jedinice osovine), automata (bergmann, MP 38, 40, 41,
Sten, beretta, PPD, PPSH…) do Brena, MG34, MG 42, DP, RPD-a, i drugih strojnica
toga vremena. Potom, dvadesetak modela ručnih bombi, svi modeli ručnih bacača,
druga oprema kao štapini dinamita, tnt, zavoji i medicinski instrumenti, sonde
za razminiranje…
AI je relativno inteligentan, tako da će često protivnik baciti svoje oružje
kako bi pokupio neko bolje koje leži na podu i raspalio po vama. Izloženi
neprijateljski vojnici povući će se u zaklon, osobito ako su pogođeni.
Naravno, tu je i cijeli repertoar ozljeda i rana, od privremenog sljepila,
paralize, do gubitka AP (Action pointa) i SP (skill pointa) koje može vratiti
jedino kvalificirani bolničar.
 No niti jedna igra nije bez mana, pa ni ova. Jedna po meni najveća mana leži u
samoj osnovnoj priči (slijedi spoiler):
Panzerklein. Pod ovim se pojmom krije, za sve praktične svrhe, power armor
primitivne tehnologije. Radi se o teško naoružanom oklopnom odijelu, kojeg
tajno razvija još tajnija organizacija koja je u stvari glavni neprijatelj u
igri. Jednom u njemu igrač je praktično otporan na bilo kakvo klasično oružje.
Dugi rafal iz mg42 iz neposredne blizine nanijet će u najboljem slučaju vrlo
blagu ozljedu. Srušena kuća na glavu, s eksplozijom nekoliko bačvi benzina neće
nanijeti nikakvu. Ozlijediti ga može jedino beam weapon, kojeg posjeduju
članovi tajne organizacije, kojim su naoružani neki panzerkleini, a jedan se
model može naći u random encounteru. Po meni,
takvi SF elementi uništavaju draž ove igre. U više navrata sam odustao od
igranja pri samom kraju jer mi više nije bilo zanimljivo. A bez PK-a se igra ne
može dovršiti.
Mada je AI u načelu dobro izveden, ponekad će se protivnici ponašati kao idioti
i samo nalijetat na vaše cijevi, kada bi mogli ostati sakriveni. No to se
događa i u stvarnom životu, zar ne?
Igra sadrži i neke manje povijesne neistine, tipa da je JB Tito bio srbin
(jedan je od likova mladi hrvatski partizan). Također se nalaze i manje
pravopisne greške (lee-enfiled rifle clip), što se može objasniti time da
tvorcima igre engleski nije materinji jezik. Nime, igra nam dolazi iz Rusije.
 Uz sve navedeno, za današnje strojeve igra nije previše zahtjevna. Ja sam ju (s
najslabijim grafičkim postavkama) igrao i na svom starom pentiumu III s 394 mb
rama, što bi vjerojatno bila najslabija konfiguracija za ikakvo upotrebljivo
igranje. Kao jednu tehničku poteškoću treba istaknuti da igra nakon većih
eksplozja ili rušenja može privremeno zablokirati - na nekoliko sekundi do
minutu, ovisno o konfiguraciji kompjutera.
Ako ste voljeli Fallout Tactics, Silent storm ćete obožavati.
Igra ima i ekspanziju, Silent Storm: Sentinels, koja se odvija nakon drugog
svjetskog rata, s istim likovima, no o tome možda neki drugi put…
|
