Tko god se ikada bar malo posvetio proučavanju tragično rastrganog svijeta u stanju konstantne borbe stvorenog od strane Games Workshopa za potrebe njihove stolne strateške igre Warhammer 40000 zasigurno je osjetio poriv da u materiju uroni što dublje. Mračan ugođaj, epski sukobi te intrigantna priča privukli su mnoge fanove fantastike. Unatoč privlačnosti samog svijeta postojao je problem nabavljivosti materijala za igru (setovi figura, priručnici, teren za igru...) te napokon i samih visokih cijena dotičnih. Kako je moć računala i privlačnost igranja na njima postajala tokom godina sve veća, tako se niz raznih razvojnih timova prihvaćao razvoja igara smještenih baš u taj svijet. Većina njih bijahu na poteze poput npr. Space Hulka i Chaos Gatea, pa se u današnje doba, gdje su ukusi publike većinom povezani uz 3D igre u realnom vremenu pomalo i zaboravilo na njih. No, uspješan razvojni tim, Relic Entertainment, koji je već stajao iza niza visoko inovativnih projekata (poput hvaljenog Homeworld-a) prihvatio se posla oko razvoja igre smještene u mračan svemir Warhammera 40000 kojeg su nakanili oživjeti. Konačan proizvod koji je u ustajali žanr strategija u realnom vremenu unio niz revolucija nazvali su Warhammer 40000: Dawn of War. Bio je izdan 2004.

Vjerojatno ništa ne može bolje dočarati ugođaj igre od njenog izvrsno napravljenog CGI uvoda u kojem je portretiran frenetičan frontalni sukob između glavnih protagonista, Blood Raven svemirskih marinaca, te divljih Orka. Intenzitet koji prati njen uvod prisutan je i u samoj igri u gotovo svakom aspektu. Da, čak i u prikupljanju resursa. Nakon uvoda na izbor nam je ponuđena kampanja u kojoj, kao što je već spomenuto, vodimo Blood Raven svemirske marince te njihovog zapovjednika Gabriela Angelosa u misiji oslobađanja planeta Tartarusa od invazije Orka. Neće sve ostati na tome, te će se u priču umiješati još i druge strane, poput Imperijalne Garde, mističnih Eldara, te mračnih svemirskih marinaca koje vodi Chaos. Sve u svemu, po ničemu posebna standardna SF priča iz svijeta Warhammer-a 40000.

No, ono po čemu se Dawn of War (u ostatku teksta DoW) razlikuje od ostatka strategija u realnom vremenu (RTS-ova) jest sama njegova mehanika. Počevši od visoko-pokretne kamere kojom je praktički moguće rotirati pogled neometano u svakom smjeru. Uparena sa moćnom zoom funkcijom omogućava veoma fleksibilan pregled ratnog polja, prilagodljiv svakoj situaciji. Govoreći o zoom funkciji, neizbježno je dotaknuti se i grafike, koja je u ovoj igri vrhunska. Veoma detaljno izrađeni objekti i teren svijeta rade vrhunski posao u dočaravanju svijeta igre, za koji se dizajnerski tim pobrinuo da bude veoma vjerno prenesen, u duhu s figurama iz igre na ploči. Od impresivnih efekata do kojih dolazi uslijed masovnih bitaka do sitnih detalja, poput simbola frakcija, raznih svjetala, komada oružja, koji postaju vidljivi pri maksimalnom zoom-u, grafički engine ne posustaje. Ono što je uistinu izvrsno odrađeno u igri je i utjecaj terena na borbu, kao i sama fizika igre. Posve realno teren pruža zaklon jedinicama dajući im bonus na obranu, kao što ih i usporava ako se recimo kreću po močvarnom tlu. Sukladno tom realno simuliranom efektu stvarnog ratovanja, tu je i realno simuliran utjecaj eksplozija na objekte u igri. Doduše, nije moguće uništavati okoliš (pored protivničkih zgrada), no eksplozije veoma efektno utječu na pješake koji uslijed detonacije lete zrakom u svim mogućim smjerovima, te se, ukoliko prežive let, osovljavaju i nastavljaju borbu.

Pri svemu tome, igra nije previše zahtjevna po pitanju snage vašeg stroja. Još jedna novost bila je i organizacija jedinica unutar same igre. Naime, Relic se odlučio na jedan nesvakidašnji potez odlučivši se za korištenje 'squadova', tj. odreda, rezerviranih do sada za 'ozbiljnije' strategije na poteze, koji bi se sastojali od više pojedinaca od iste vrste. Sa iznimkom oklopnih jedinica i jedinica zapovjednika. Navedena je inovacija imala veliki utjecaj na samu dinamiku igre te način na koji se vodila borba. Pored toga, uvedena je i važna osobina na koju je potrebno obratiti pozornost - moral. Sa izuzetkom oklopnih i posebnih jedinica, sve ostale imaju, pored ukupnog zdravlja, i određen broj bodova morala koji ih, kada se spusti na nulu, čini mnogo manje efektivnima u borbi. Revolucionaran bijaše i način na koji je igrač prikupljao resurse. Izbačeni su pojedinačni resursi koje je bilo potrebno sakupiti iz okoline, te su zamijenjeni samo dvama resursima. Bodovima rekvizicije i energijom. Dok ste energiju dobivali na nešto tradicionalniji način, proizvodnjom generatora, do rekvizicije ste dolazili zauzimanjem strateški važnih pozicija raširenih po čitavoj mapi, što bi vas dovodilo u izravan sukob s protivnikom. Razvoj sukoba na taj se način veoma efektivno potencirao, te je igra dobila na dinamici.

Na stranu kampanja, igra sjaji punim sjajem tek pošto se odlučite upustiti u sukob s živim igračem putem mreže. U mreži, naime, sva raznovrsnost rasa dolazi do izražaja, kao što i sve postanu raspoložive za igru, za razliku od kampanje (osim Imperijalne Garde). Svaka od rasa posjeduje svoje jače i slabije strane, te, sukladno tome, predstavlja sasvim drugačiji način igre. Od brutalnih orka, moćnih svemirskih marinaca, demonima opsjednutih chaos marinaca, te tajnovitih eldara taktika se drastično mijenja, te je sa promjenom rase potrebno promijeniti i način razmišljanja. Pohvalna je u svemu tome izbalansiranost strana koja je tek nedavno dovedena u prihvatljive okvire.

Naime, od originalnog izdavanja igre, koja je pokupila vrhunske kritike i naklonost igrača diljem svijeta, izdane su još i dvije ekspanzije. Prva u nizu, Winter Assault, bavio se Imperijalnom Gardom i njihovim nastojanjima da sa izgubljenog, ledom okovanog planeta Lorn V spase Imperijalnog Titana, ratni stroj goleme razorne moći kako ne bi pao u ruke Chaosu. Kao što se da naslutiti, prva ekspanzija stavila je Imperijalnu Gardu na raspolaganje igračima u mrežnim sukobima. Inovacije koje je donijela bile su drastične u smislu postavljanja ograničenja na broj moćnijih jedinica koje je moguće imati u mrežnoj igri, kako bi se njihova zlouporaba svela na što manju mjeru. Za već postojeće rase uvedene su i neke nove jedinice te je dodan niz novih mapa.

Druga ekspanzija, Dark Crusade, donijela je čak dvije nove rase. Milijunima godina stare Necrone, strojeve predane širenju smrti širom galaksije, te Tau, relativno mladu rasu u Warhammer 40000 svijetu, posvećenu ujedinjavanju svih rasa pod izlikom 'višeg dobra'. Važno je za napomenuti da je Dark Crusade moguće pokrenuti samostalno od DoW-a te njegova prvog proširenja, Winter Assault-a. Jedina je razlika što nećete moći imati na raspolaganju druge rase pored Necrona i Tau u mrežnoj igri ako nemate instalirane navedene prethodnike. Kampanja Dark Crusade-a vrti se oko sukoba svih sedam strana oko strateški važnog planeta Kronusa, te je uvedene strateška karta u stilu igara iz serijala Total War.

U zaključku, ovaj serijal je upravo izvrstan. Od priče (opet zahvalnost ide Games Workshopu), prezentacije, mehanike i atmosfere, igra ne podbacuje. Eventualni sitni problemi javljaju se tek oko pitanja balansiranja snaga u mrežnoj igri. Utjecaj koji je ova igra imala na razvoj svih budućih strategija, kako onih u realnom vremenu, tako i onih na poteze, tek će se vidjeti, no bez sumnje, svojom je pojavom označila početak nove ere u razvoju strategija. Ukoliko vas imalo zanima dotični žanr, ovo je naslov koji ne smijete propustiti. For the Emperor!

P.S: Za diskusiju i pitanja oko ove izvanredne igre možete svratiti na forum Fantasy-HR portala, Eydis, gdje također možete naći protivnike za multiplayer!