|
 Sanja Pribić i Smiljana Čoh iz Galerije ULUPUH su odlučile pokazati i dokazati kako izrada jedne ilustracije nije tako jednostavna i marginalna stvar. Osmišljavanjem izložbe "Život ilustracije" odlučile su omogućiti svim posjetiteljima da budu dio stvaranja ilustracija. Od 22. do 26. siječnja Galerija ULUPUH je bila otvorena za sve i postati pravi "mali" atelje za nekoliko ilustratora koji su boravili ondje i na licu mjesta stvarali svoje radove. Na taj način su posjetitelji mogli vidjeti sve faze izrade ilustracije, kao i tehnike, metode i razne materijale koji su danas dostupni autorima. Cijela izložba, a tako i rad ilustratora, sniman je video kamerom i fotoaparatom te bi tako trebao biti prezentiran u katalogu koji se očekuje. U međuvremenu, po zidovima Galerije su bili izvješeni isprinti faza izrade pojedine ilustracije, te je na taj način i sama izložba sa svojim fazama bila ovjekovječena, a proces nastanka jedne ilustracije zauvijek zapamćen. Pored ilustratora koji su bili u samom "ateljeu" izvješeni su i radovi drugih ilustratora i fotografije njihovih "epicentara" rada, dakle, njihovih pravih atelje i njih samih u radnom okruženju. Pored mnogih ilustratora ondje su se našla i naša dva poznata fantasy/medieval ilustratora: Milivoj Ćeran i Frano Petruša koji su bili aktivni već prvi dan izložbe od 10h.
Milivoja Ćerana smo uhvatili tek u petak kad je u žurbi došao s posla i nakon obavljenog intervjua za jednu televizijsku kuću odlučio se primiti posla i završiti jednu ilustraciju vikinga. U startu se požalio kako je ponio samo pola svog pribora te je tako izvukao samo dvije palete boja i oko 10ak kistova različitih kvaliteta i veličina. Malo vode, malo boje, malo razmazivanja i spretne ruke su počele pretvarati, tada bezizražajnog vikinga, u pravog borca. Gledati majstora na djelu kako običan rukav pretvara u zgužvani, ukrašeni i dinamičan rukav je bilo zaista fascinantno. Sa sigurnim pokretima viking je sve više dobivao svoj izražaj.
Izložbu su posjetili i učenici osnovnih škola kojima je bilo fascinantno gledati ilustratore kako oživljavaju likove ili radnje iz njihovih bajki. A gdje su djeca tu su i pitanja, tako da ilustratori nisu mogli izbjeći niti dječjoj znatiželji: "A zašto ne koristite flomiće?" ili "Zašto ja to ne mogu sa flomićem nacrtati?" su bila samo neka od mnogih pitanja koja su djeca upućivala autorima, dok su oni morali smisliti odgovor. Izložbu su posjetili i učenici škole za primjenjenu umjetnost koji su imali znatno manje pitanja od osnovnoškolaca. Većina posjetitelja izložbe, koja je trajala 6 dana, bili su članovi ULUPUH-a, njihovi poznanici i prijatelji, neizbježni mediji i novinari, ali i građani. Izložbeni prostor ULUPUH-a možda nije svaki dan imao gužvu, što je i poželjno kada se radi o izložbama, ali je posjećenost svakako bila zamjetna.
 Izložba "Život ilustracije" je svakako našla svoje mjesto u medijima i među novinarima koji su dobili rijetku priliku da iz prve ruke saznaju kakvo je stanje ilustratora i izdavačkih kuća i da to usporede sa svjetskim standardom koji je znatno iznad našeg. A ona sretna nekolicina koja je mogla gledati kako se ilustracije stvaraju pod kontrolom vještih majstora je u razgovoru s njima mogla saznati i po koju tajnu zanata ili se jednostavno bolje upoznati s autorima ilustracija i slika koje njihova djeca svakodnevno doživljavaju.
Više slika sa same izložbe koje nisu stale u ovaj članak potražite u našoj galeriji.
U
pet dana (od utorka do subote) u galeriji su naizmjenično (i/ili istovremeno)
radila nekoliko ilustratora kao u svom ateljeu:
Utorak, 22.1.:
Milivoj Ćeran – od 10 do 17 h
Frano Petruša - od 14 do 16 h
David Peroš Bonnot - iza 12 h
Marijana Jelić - od 16-17 h
Srijeda, 23.1.:
Dino Idrizbegović - od 10.30 - 13.30 h
David Peroš Bonnot - iza 12 h
Četvrtak, 24.1.:
Irena Jukić Pranjić - izmedju 10 i 15 h
Dino Idrizbegović - od 15.30
- 17 h
Marijana Jelić - od 16-17 h
Petak, 25.1.:
Vjera Reiser – od 10 do 11 h, i od 15 do 17 h
Sanja Pribić - od 12 do 16 h
Milivoj Ćeran – od 13.30 do 17 h
Subota, 26.1.:
Marijana Jelić - od 12 - 13 h
|
