|
Napisao/la Thordiss Volsung , 19.11.2007. |
Tamne zublje jezera zarobiše te u krletku,
Otopiše mokri oblak iz kojeg izvireš,
Oh,izvore mojih vrelih snoviđenja,
Raniše te moje lovačke strijele zemaljske,
Dok si jutrom zagledan ostajao na horizontu.
Plemena pričaše o kočiji s neba,
Kad vatra rukom tvojom pade među smrtne,
Zaori tad krik najzad probuđene svijesti,
Sruši zrcalne zidove što razdvajahu Svemire!
Iz nebeskog carstva u naručje moje,
Lomljivi plamen nesputanih drhtaja,
U treptaju trena poput zmije se svijaš,
Dodira maznog blještave kože.
Okovat ću te lancima znatiželje svoje,
Pa pogledom mi rastopi dušu poput voska,
Od vlasti ću se skriti među kose tvoje,
Pod baršunasta krila toplih tlapnji mraka!
|
