A: Pred Algoritam smo došli nešto ranije, oko 22:15 kako bismo bili među prvima koji će kupiti knjigu i, naravno, dobiti poklon. Samo prvih 500 kupaca dobiva poklon i mi smo imali namjeru biti među njima! Zapravo, pravilno bi bilo reći da smo došli do "Sunca" na križanju Petrićeve i Bogovićeve. Red se protezao od Algoritmovih ulaznih vrata kroz skoro cijelu Bogovićevu ulicu. Ispred ulaza u Algoritam svjetlili su reklamni panoi našeg dragog junaka i njegovog ne toliko dragog neprijatelja. A između njih mala rupa dovoljna da propusti jednu osobu. Dakle, to je bio ulaz. Osjećali smo se kao da ćemo ući u sam Hogwarts.

B: Baš nam i nije bilo jasno zašto je upravo 22:26 vrijeme otvaranja, no to je bio samo usputni razgovor dok smo za blagajnama pripremali poklone za one najbrže kupce, crne majice sa otisnutom naslovnicom knjige. Na sreću nismo isprobali što bi bilo da smo ljudima u redu dali jedan primjerak prije vremena. Da li bi se potukli oko nje ili bi je samo rastrgali jer bi je svatko htio dograbiti; napetost i uzbuđenje mogli su se rezati nožem.

A: 22:20 je i red postaje sve veći i veći. Već smo na početku počeli brojati ljude ispred nas nadajući se kako ih ima manje od 500. Dosli smo do oko brojke 223 kad se odjednom prolomio vrisak s početka reda (kod ulaza). Ubrzo su se svijetleći panoi Harry-a i Voldemorta uzdrmali i potresli. Da su bili malo slabije postavljeni sigurno bi se srušili od stampeda koji je krenuo! A mislili smo da su takve stvari moguće samo u Americi...

B: Kolegica je otišla do razglasa i najavila otvaranje. Željezna vrata su se podigla te je Algoritam opet bio otvoren. Bilo je bitno biti prvi, ili barem jedan od prvih. Ljudi su samo ugrabili svoj primjerak knjige i uputili se na blagajnu, imali smo pune ruke posla, a kroz glavu mi je prolazila samo misao kako bi netko i mogao nastradati u tom silnom naguravanju ispred blagajne.

A: 22:30 je i vrijeme sporo prolazi kada redari drže konce u rukama. Pažljivo su propuštali dio po dio kako se stampedo s početka ne bi ponovio, a i kako bi radnici unutra imali zraka dok su zasigurno užurbano radili. U glavi sam već vidio kako se police prazne, pokloni dijele... Hoće li ih biti dovoljno za nas? Ulaz nam je sve bliže i siguran sam kako ulazimo u slijedećoj turi.

B: Još uvijek nije bilo žrtava ovog stampeda. A vrlo vjerojatno neće ni biti jer je red napokon poprimio svoj standardni oblik. Pokušaja krađe knjige nije bilo, svi su uredno plaćali svoj primjerak. Uredno složene formacije knjiga bile su prošlost.

A: 22:40 UŠLI SMO! Čim su nas propustili, zaletjeli smo se prema prvoj blagajni, ali i odmah zaustavili. Tamo je bio još jedan red! I dalje entuzijastični, čopili smo knjige s prve police i krenuli prema drugoj blagajni. I tamo je bio red, iako nešto manji. Glavno da smo ušli i da je knjiga u rukama! Dok smo čekali u redu nestrpljivo smo prelistavali knjigu, ali osvjetljenje je bilo slabije nego inače pa nismo mogli čitati, a i bili smo previše uzbuđeni. Hoće li preživjeti? Ili će zlo ipak pobijediti? Dok sam tako prelistavao nisam niti primjetio kad je prodavačica rekla: "Sljedeći!" Ostao sam zatečen ne znajući što bih prvo dao: knjigu ili novce. Nekako sam se snašao i predao oboje. I dobio sam poklon! Prekrasnu Harry Potter majicu s naslovnicom knjige! To je to. Moj dan je potpun i ispunjen. Sretan i potpuno nesvjestan okoline, krenuo sam prema izlazu, na svjež zrak. Harry Potter u rukama bilo je sve što sam htio večeras i to sam i dobio.

B: Prodali smo 200 primjeraka knjige, kolege u Algoritmu u Gajevoj prodali su 310 komada, čime brojka prodanih primjeraka u gradu Zagrebu u prvom danu prodaje prelazi 500 komada, a knjiga je tiskana u nakladi od 30000 primjeraka! Napokon sam se i ja mogao uputiti doma.