Nekada je žanr platformskih igara bio najutjecajniji i najčešći među video igrama. Prelaskom u treću dimenziju on lagano nestaje. No svako malo pojavi se pokoja igra koja taj žanr oživi, a nijedna to nije napravila na tako nevjerojatan način kao što je to tokom ljeta 2008. godine izlaskom za Xbox Live Arcade napravio Braid. Nešto više od pola godine kasnije, igra je izašla i za računalo. Ovo je igra iza koje ne stoji velika firma, nego jedna jedina osoba: Jonathan Blow.

Tamo i natrag

Priča igre prati glavnog lika imenom Tim koji je u potrazi za princezom. Zvuči poznato? Super Mario je stekao slavu na takvoj priči. No glavna značajka ove igre jest u manipuliranju vremenom uz koje ona iz obične platformske side-scrolling igre prelazi u neponovljivu puzzle igru. Igra je podijeljena u šest svjetova, prvih pet se mora u potpunosti proći kako bi se otključao posljednji. Svaki svijet u svojih par nivoa skriva 12 komada slagalice koje je cilj skupiti. Cijeli svijet se smatra u potpunosti  pređen kada se svih 12 komada slagalice skupi i kad se od njih složi slika. Kontrole igre vrlo su jednostavne, osim strelica koje služe za kretanje, tu je još tipka za skakanje i tipka za vraćanje vremena. Svaki svijet ima neku svoju posebnost i novitet. U prvom se koristi samo najobičnije vraćanje vremena, drugi uvodi objekte koje je nemoguće promjeniti vraćanjem vremena. Treći se temelji na kretanju vašeg lika, kretanje u desno vrijeme ide unaprijed, kretanjem u lijevo vrijeme ide unatrag, a stajanje na mjestu dovodi do potpune stagnacije vremena. Četvrti svijet omogućava vam korištenje vlastite sjene , dok vam peti svijet daje prsten kojeg postavljate na čvrstu podlogu i u čijem se radijusu svo vrijeme usporava. Iako se neki nivoi ponavljaju, u različitim svjetovima na različite ih načine treba prelaziti.

Ovisi kako gledaš

Kada napokon pređete prvih pet svjetova, otključat ćete šesti u kojem vrijeme ide unatrag. Taj svijet sadržava četiri nivoa od kojih je zadnji nivo upravo onaj koji po prvi put otkriva princezu. Iako u svakom svijetu postoji priča, sami elementi igre je toliko zasjenjuju da bismo i bez nje preživjeli. Taj posljednji nivo ujedno je i najteži, a njegov prolazak dovodi do kraja kakvom se nismo nadali. Iako je do tada svaki prelazak nivoa bio popraćen osjećajem postignuća, kraj igre to oduzima. Ako ne želite znati, predlažem vam da preskočite sve napisano do kraja poglavlja. Iako izgleda da Tim pokušava spasiti princezu prilikom vraćanja vremena, zapravo dolazimo do spoznaje da princeza bježi od njega. Kad prođete igru, otključa se “Speed run“ mod u kojem možete neke nivoe probati proći unutar zadanog vremena.

Putovanje

Drago nam je što autor nije ostao pri svom originalnom grafičkom konceptu za igru jer ova igra pruža jedan od najljepših artworkova u izradi Davida Hellmana koji je na tome radio oko godinu dana. Živopisno i puno boja jednako dobro paše koliko i popratna ambijentalna glazba, no najbolje iskustvo vidljivo je u ta dva elementa prilikom manipulacije vremenom: slika se zamuti, a glazba se vraća unazad zajedno s vremenom. Upravo takve sitnice daju osjećaj manipualcije vremenom. Nakon što odigrate igru, nemojte se začuditi ako vam padne na pamet da kretanjem u suprotnom smjeru možete vratiti vrijeme u natrag.

Složena slagalica

Proglašenje najboljom Xbox Live Arcade igrom i uvrštavanje u 10 najboljih igri uopće do sad izašlih za Xbox 360 dovoljno govori o njenoj kvaliteti. Jedinstveno iskustvo vraćanjem vremena popraćeno moralnim problemima istih pokazuje da dvije dimenzije i dalje imaju života u sebi, samo trebaju malo mašte. Mogli bismo još neko vrijeme igri davati lovorike no ipak moramo izreći i jednu zamjerku - igra je jednostavno prekratka jer se može proći u jednom popodnevu. Nadamo se da ovo nije kraj Braida, i bez priče pristat ćemo na nove nivoe kako bismo mogli ponovno upregnuti sive stanice. Svakako zaigrajte, nećete požaliti.