Slobodan pad donio joj je prvu nagradu Nebula (1988.), a Vorska igra (1991.) i Barrayar (1992.) osvojili su nagradu Hugo. Ples zrcala je istovremeno 1995. godine osvojio Hugo i Locus. Ostali romani iz serijala o Milesu Vorkosiganu redovito su dobivali nominacije za nagrade Hugo i Nebula.

    Godine 2001. publicirala je svoj prvi fantasy roman The Curse of Chalion kojim je Bujold prvi puta nominirana za The World Fantasy Award, a osvojila Mythopoetic Award za najbolji fantasy roman u kategoriji za odrasle. Nastavak serijala o svijetu Chalion Paladin of souls osvojio je nagrade Locus, Hugo i  Romantic Times 2003 Reviewers' Choice Award za najbolji fantasy roman. Treći nastavak ovog serijala  The Hallowed Hunt izdan je 2005. godine.  

Svemir Milesa Vorkosigana

Crvotočni Neksus

 
    U Vorkosiganovom svemiru između planeta se putuje kroz crvotočine, peterodimenzionalne prostorne anomalije. Putovanje kroz crvotočinu je trenutačno, iako skočni piloti koji preko neuralnih usadaka navigiraju brodovima tokom skoka kroz crvotočinu tvrde da put za njih traje više subjektivnih sati. Sustav crvotočina koji povezuje sve naseljene svjetove naziva se crvotočnim Neksusom. Skočne točke u/iz crvotočine čuvaju vojne stanice one političke sile u čijem se prostoru skočna točka nalazi, također služe i kao carina za dolazeće brodove.

Cvilizacije i kulture koje nastanjuju Neksus variraju u međusobnoj raznovrsnosti i do ekstrema.

Većina živi na planetima, no mnogi nikada ni ne stupe na tlo nekoga svijeta nego cijeli život provedu po raznim svemirskim stanicama i sličnim umjetnim habitatima poput Hegenske Osi.

U serijalu Miles posjećuje mnoge jedinstvene planete poput svemuške kulture na Athosu, pa tehno-liberlana Kolonija Beta i hegemonski nastrojenog Cetagandanskog Carstva, te gangstersko Jacksonovo Skrovište i akademskog Escobara uz još mnoge industrijske, poljoprivredne i gusarske planete.    

Barrayar

 
    Otprilike tri stotine godina prije Milesova rođenja Barrayar je naselilo 50 000 kolonista ruske, francuske, engleske i grčke nacionalnosti. Ubrzo nakon kolonizacije urušila se crvotočina koja je povezivala Barrayar s ostatkom Neksusa. Prepušteni sami sebi sljedećih nekoliko stotina godina, naseljenici razvili feudalnu kulturu sa sustavom vlasti sličnim onom europske aristokracije u 19. stoljeću. Car i njegovi grofovi, te niže plemstvo, su vladali planetom podijeljenim na 60 grofovskih okruga. Aristokracija se razlikuje od običnog naroda prefiksom Vor- ispred imena. Sam prefiks na ruskom znači “lopov” ili “gospodar lopova” što je na Barrayaru ironična istina bududći da su prvi Vorovi zapravo bili carski poreznici i računovođe, a kasnije evoluirali u ratničku kastu sličnu srednjovjekovnim vitezovima.

 
    Otprilike dvije stotine godina po urušavanju prvotne crvotičine Barrayar alternativnom crvotočnom rutom ponovno otkrije trgovački planet Komarr. Komarrani u zamjenu za određene trgovače ustupke dopuste osvajačkim ratnim brodovima Cetagandanskog Carstva prolaz do Barrayara. Unatoč cetagandanskoj tehnološkoj prevlasti Barrayarci odbiju invaziju, velikim djelom zahvaljujući i Milesovu djedu Generalu Grofu Piotru Vorkosiganu. Ova invazija je munjevitom brzinom gurnula još uvijek fedualno barrayarsko društvo na razinu visokotehnološke galaktičke civilizacije. Posljedica čega bijaše da se Barrayar pretvorio u respektabilnu vojnu silu dok mu narod nije ništa bolje živio nego kmetovi na srednjovjekovnoj Zemlji.

 
    Milesov otac, Admiral Aral Vorkosigan, osvojio je Komarr kako bi se Barrayar osigurao od mogućih invazija u budućnosti i vratio dug Komarru. Tada je i nezaluženo dobio nadimak “Komarrski Koljač” zbog pogubljenja 200 komarranskih vođa koje je bez admiralova znanja naredio njegov politički časnik (dotičnog je sam Admiral kasnije vlastitim rukama zadavio). Također, Aral Vorkosigan je otkrio i planet Sergyar koji je postao treći planet u sastavu Barrayarskog Carstva.

Lord Miles Naismith Vorkosigan

    Miles je jedan od najneobičnijih likova u povijesti znanstvene fantastike. U jednakoj je mjeri briljantan (posebno u vojnim taktikama i strategijama) i nepodnošljivo hiperaktivan. Konstantno se s kompulzivnom upornošću zbog svoje visine i tjelesnih slabosti nastoji dokazati okolini; ponekad s katastrofalnim posljedicama, ali u većini slučajeva svojom genijalnošću premošćuje sve prepreke.

     Na rodnom planetu Barrayaru Milesov je status u najmanju ruku neobičan, istovremeno je moćan plemić, nasljednik grofovske titule i potencijalno samog carskog trona, a istovremeno prezren zbog svoga izgleda kao „mutić“. Na Barrayaru naime vlada strah od bilo kojeg oblika genetske mutacije,

narodni običaji čak zahtijevaju da majka prereže vrat svome djetetu ako ima ikakvu tjelesnu manu koja bi upućivala na mutaciju. Miles često mašta o bijegu, ali ostaje zbog odanosti svojoj obitelji i vorskog osjećaja časti. 

     Situacije u koje ulijeće riješava „prvo laži, popravi kasnije“ strategijom manipulirajući ljudima oko sebe često pobjeđujući i na blef. Tako sa sedamnaest godina improvizacijom i prijevarom stvara Slobodne Dendarijske plaćenike, ovu svoju fantaziju uspijeva održati više od deset godina. Nakon misije na Jacksonovom Skrovištu i ne baš u potpunosti uspjelog kriogeničkog oživljavanja Miles više nije sposoban glumiti svoj alterego admirala Milesa Naismitha. Na pragu tridesetih prisiljen je krenuti novim putem daleko od opasnosti plačenićkog života, ali sada u džungli intriga, spletki i političkih manipulacija vorske elite u prijestolnici Vorbarr Sultani.

     Nova Milesova misija postaje osnovati obitelj istovremeno se snalazeći na novom poslu Carskog Revizora kojim ga imenuje Car Gregor nakon što se dokazao otkrivši urotu protiv šefa Carske Sigurnosti Simona Illyana. Njegovo osvajanje srce Ekatarine Vorsoisson opisano u romanu Građanska dužnost kulminira grandioznim vjenčanjem na sam blagdan Zimoslave i rođenjem nove generacije obitelji Vorkosigan.

Grof i grofica Vorkosigan

    Regent, a kasnije i premijer, Admiral grof Aral Vorkosigan, mlađi sin generala grofa Piotra Vorkosigana junaka Cetagandskog rata, bio je najmlađi admiral u Barrayarskoj Carskoj Vojnoj Službi ikad. U mladim danima, poput većine Vorova, započeo je vojnu karijeru poštujući obiteljsku tradiciju. Bez sumnje najbriljantniji strateg na cijelom Barrayaru, a moguće i jedan od najboljih u cijelom crvotočnom neksusu. Vodio je invaziju na Komarr, sudjelovao u Escobaranskoj Ekspediciji, a u starim danima preuzeo službu potkralja Sergyara. Redovito je opisivan kao čovjek prosječne visine, nabijen, ne baš posebno zgodan, ali nedvojbeno karizmatična ličnost velikog autoriteta.

    Grofica Cordelia Naismith Vorkosigan porijeklom iz Kolonije Beta, Aralova je žena i Milesova majka. Odgojena na liberalnim i pacifističkim vrijednostima, kao kapetanica istraživačkoga broda Betanskog Ekspedicijskog Korpusa, upoznaje kontraverznog Arala Vorkosigana tokom talačke krize na novootkrivenome planetu Sergyaru. Kroz niz smrtonosnih situacija ovaj se neskladan par zaljubljuje i eventualno vjenča. Tokom Milesove trudnoće, Aralovi politički suparnici otrovali su je soltoksinskim bojnim plinom. Zbog tog incidenta Miles se rodio s tetratogenetskim poremećajem rasta kostiju zbog kojeg nikada nije dosegnuo svoju punu visinu, a i kosti su mu ostale abnormalno lomljive. Aralov otac, grof Piotr Vorkosigan, stoga je odbio djetetu dati svoje ime, pa je Miles dobio ime po svom drugom djedu, Cordeijinom ocu.

    Jake osobnosti oca, majke i djeda koji je eventulano prihvatio svog deformiranog unuka znatno su utjecale na Milesa tokom njegova psihičkog razvoja. Vrlo je vjerojatno kako velik dio Milesove motivacije dolazi upravo iz podsvjesne želje da se dokaže vrijednim svoje obitelji. I mnogi drugi likovi poput narednika Botharija, njegove kćeri Elene, komodora Kouldeke, Kya Tunga, šefa CarSiga Simona Illyana, Bela Thornea, Eli Quinn i narednice Taure utjecali su na Milesa tokom različitih razdoblja njegova života.     

Ivan Vorpatril

    Nijedan Milesov opis ne bi bio potpun bez “tog idiota Ivana”. Lord Ivan Vorpatril je Milesov bratić, jedan od najstarijih prijatelja i redovita žrtva svih njegovih manipulacija. Ivan je sve što Miles nije – visok, zgodan, atletski građen i naizgled ne baš bistar. Bilo koja mu uniforma stoji kao salivena i na Milesov vječni užas veliki je zavodnik… Tokom Vordarianova pretendenstva Cordelia Vorkosigan je spasila život njemu i njegovoj majci, lady Alys. Odrastao je gotovo kao Milesov brat i razumije ga bolje nego itko drugi. Vječno se žali kako je Milesov “magarac”, ali bez pogovora slijedi njegovo vodstvo. Na prvi pogled čini se manje inteligentnim nego što bi trebao biti, no u više prilika je pojasnio kako nije baš dobra ideja izgledati prebistrim ako si potencijalni nasljednik Carskog trona. Naime poslije Milesa I njegova oca, Ivan je treći po redu nasljednik carske titule.