|
Napisao/la Liburnicon , 14.11.2007. |
Svjedočenje jednog organizatora
Sve ima svoj početak
Kad
se krenulo u organizaciju ovogodišnjeg Liburnicona želja nam je bila da
ispunimo tri osnovna cilja; okupiti ljubitelje znanstvene fantastike i
fantastike iz cijele Hrvatske, obogatiti turističku ponudu Grada
Opatije i obogatiti sadržaj za mlade. Sva tri cilja su ispunjena.
Krenuli smo u organizaciju nekoliko mjeseci prije konvencije. Skupila se ekipa koja je sudjelovala na prošlogodišnjem “Abbaconu” i polako počela sa osnovnim organizacijskim poduhvatima. “Liburnicon” je organiziralo doslovce petero ljudi iz udruge “Kulturni front” (imena možete pročitati na web-stranici), ali naravno, uz pomoć volontera, prijatelja iz udruge “3. zmaj” i “Albusa”.
Otprilike dva mjeseca prije konvencije smo počeli sa medijskim
angažmanom, napravili smo trailer (najavu) koja je osvanula na
youtube-u, počele su najave na forumima, a 40-tak dana prije konvencije
dobili smo i našu prvu službenu web-stranicu.
Sve nosi svoje probleme
Od
početka nas je mučilo vrijeme koje ćemo odrediti za početak konvencije.
Ljetni termini su ostali praktički jedini kada nema konova u Hrvatskoj,
a Opatija je turističko mjesto koje svoje najluđe dane proživljava
ljeti. Ideja je bila da napravimo jednu ludu ljetnu konvenciju i da
zapravo vidimo koliko postoje realne šanse da se nešto takvo organizira
(sa uspjehom) u jednom turističkom gradu u sred turističke sezone. Isto
tako nas je interesiralo kolike su naše organizacijske sposobnosti jer
po prvi puta radimo nešto što gotovo nitko od nas prije nije radio i
uopće nismo imali predodžbu što nas sve čeka. Znali smo da ljeto nosi
određene prednosti, ali i nedostatke. Organizirati fizičke aktivnosti
pripreme konvencije na svakodnevnih 40ak celzijevih stupnjeva je zbilja
ogroman problem, s kojim smo znali da ćemo imati posla, ali nitko nije
očekivao baš da će to biti najtopliji dani u posljednjih pet
desetljeća. Prednost je, naravno, bila ta da ste se mogli okupati i
osvježiti kad god ste htjeli za cijelo vrijeme konvencije. Imajući to
na umu, naš program smo pokušali oformiti oko raznovrsnih zabavnih
sadržaja koji će iskoristiti sve prednosti koje nam najtoplije doba
godine pruža. Program smo brzo bez problema popunili. Problem nam je
bio da li ćemo imati dovoljno financijskih sredstava da ga i odradimo.
Jedan od glavnih problema nam je bio i organizacija smještaja, odnosno
noćenje. Grad Opatija i ICEJ nam nisu, iz sigurnosnih razloga, dali da
posjetitelje željne spavanja smjestimo u istoj zgradi gdje se održava
konvencija. Nakon tjedana i tjedana neuspješnog traženja rješenja ovog
problema, uspjeli smo sa Gradom Opatijom naći zajednički jezik i oko
ovog pitanja. Grad je na sebe preuzeo odgovornost da sponzorira
hotelskim smještajem sve posjetitelje koji se jave na vrijeme. Rok je
istekao pet dana prije konvencije. Nažalost, taj dogovor je postignut
tek nekoliko dana prije samog roka prijave (koji smo odredili još
ranije) pa posjetitelji koji su se raspitivali prije o noćenju nisu
mogli na vrijeme dobiti pravu informaciju. Nismo smjeli dopustiti da
ljudi koji žele spavati ne znaju da li će biti organizirano noćenje
tjedan dana prije konvencije. To nam je svakako jedan od većih propusta
i prva točka organizacije sljedećeg Liburnicona.
U
tjedan kada počinje konvencija naša organizacija ulijeće kao pun kamion
koji se vozi nizbrdicom bez kočnica. Djeluje potpuno nestvarno da imamo
svega tjedan dana do konvencije. Izgledalo je kao da nam treba još
mjesec dana da sve dođe na svoje mjesto. No, organizacija je uzela puni
zamah i svi posvuda lete organizirati ono što su na sebe preuzeli.
Postaje sasvim kristalno jasno ono staro pravilo da nikad nije dovoljno
sposobnih ljudi, a vrlo često ni novca. Radimo prvu verziju satnice
koju ubrzo i objavljujemo na web-stranici. Medijska prašina se već
lagano digla, izlaze nam najave u lokalnim tiskovinama, radiju, ali i
na internetu. Lijepe se plakati (koji su bili predobri), a najavljujemo
i naš dječji program po knjižnicama i vrtićima. Par dana prije
konvencije počinje se sa uređenjem prostora ICEJ-a (Novinarski dom) i
terase na drugom katu. Trebalo je organizirati uređenje terase
(stolice, stolovi, ozvučenje..), osigurati svu potrebnu informatičku
opremu (projektori, prijenosna računala..) te uređenje svih prostorija.
Zaboravni petak
I tako je došao i dan "D"
u petak 20.7.2007. Od ranih jutarnjih sati radilo se na ozvučenju
prostora, sređivanju cuge, posljednjim testiranjima kompjutorske i
slične opreme, kao i na finiširaju knjižica za posjetitelje,
akreditacija i društvenih igara koje su se tek trebale dogoditi tog
dana ili sutra. Kakvih 5 minuta prije službenog otvaranja Liburnicona
još smo trčali po hodnicima, a da još nismo ni znali kako bi ceremonija
otvaranja uopće trebala izgledati. No u tim trenucima od nekud je iz
rukava izvučena pupčana vrpca ovog našeg još nerođenog kona, našla se i
jedna prekrasna katana. Naš glavni web developer Phrax aka Šuker je
izašao pred publiku koja je brojala oko 30-tak uzvanika te je
ceremonija otvaranja mogla započeti. Ovim putem se zahvaljujemo svima
što su imali volje po onom užeglom suncu uopće doći na otvaranje. Nakon
kratkog čitanja pisma dobrodošlice, ja sam (Lesinger) uz pomoć
superoštre katane presjekao pupčanu vrpcu ovom našem tek rođenom konu.
I tako je, na simboličan način, rođen prvi Liburnicon.
Posjetitelji
su se na ulazu malo počastili sa sokovima i grickalicama. Osim
akreditacije, svi posjetitelji su dobili i bilten Liburnicona te jedan
glasački listić za najbolju fantasy&sf sliku. Polagano je
Liburnicon počeo proživljavati svoje prve sate na užeglom suncu.
Slijedilo je uvodno predavanje opatijskog gradonačelnika dr. sc. Amira
Muzura o čudesnim izlječenjima tokom povijesti. Prvi gosti su počeli
pristizati u većem broju i sve je polako teklo svojim tokom. Predavanja
su se održavala sa minimalnim zakašnjenjima, a ljudi su sa velikim
zanimanjem prisustvovali demonstraciji naše velike hit igre ''Star Trek
boćanje''. Igrači su se jednostavno zaljubili u igru i teško ih je bilo
odvojiti od boćarskog terena. Slijedilo je predavanje o ''Liburnima i
Liburnijskom području'' od strane arheologa Ranka Starca, a nakon njega
je došao na red i prof. dr. sc. Marijana Vejvodu sa temom «Što je
znanstvena fantastika u današnje doba?», koji je naišao očito na grupu
istomišljenika jer se rasprava otegla dugo u noć. Smračilo se i LARP
Vampira je taman počinjao, pripremao se DnD turnir i board game-ovi su
se taman pripremali za posjetitelje kad se dogodilo nešto što je nas
organizatore presjeklo.
Sijevnulo je u hodniku i 3 glavne sobe
(kompjuterska, soba za board game-ove i soba za radionice i Dnd) ostale
su bez struje. Stare električne instalacije u zgradi samo su čekale
jednog malo jačeg potrošača struje da izgore. Žice u razvodnoj kutiji
nasred hodnika su se istopile i jedini način za popravak je bio
stavljanje novih instalacija. I tako dok smo mi organizatori trčali po
hodnicima i pokušavali vratiti struju, posjetitelji su se polagano
pokupili na noćno kupanje i izlazak u Opatiju. Program je slijedećih
dva sata u potpunosti zamro, a jedino LARP-eri Vampiri nisu bili
utučeni. Očigledno su im njihove Vampirske oči omogućavale nesmetano
kretanje po polumračnim prostorijama i nisu ni primijetili da se nešto
čudno događa. I dok smo gledali dali da padnemo u depresiju zbog toga
što nam se dogodilo ili da pobjegnemo van od svega, na terasi se
održavala slabo posjećena književna večer. No oko ponoći iskusna ekipa
sa Istrakona uzela je mikrofon u svoje ruke i održala kviz ''Ko što
zna? Krhko je znanje!'' i publika se opet ni od kuda počela sakupljati
te je večer ipak kako-tako uspješno privedena kraju.
Ja bih rekao da
je taj prvi dan bilo očito da su posjetitelji od nas za neke stvari
više očekivali. Očekivalo se više ljudi, više igara i više akcije. Nije
da je nedostatak struje glavni krivac za sve. Mi kao organizatori smo
jednostavno ostali svi zatečeni nastalom situacijom i svi smo nahrupili
riješiti taj problem potpuno zanemarujući posjetitelje. Tako da su se
skoro svi posjetitelji (njih 80ak) razbježali koliko god su mogli. Na
kraju večeri smo bili dosta utučeni. Toliko truda i mjeseci rada je
uloženo, a vratilo nam se na gotovo najgori mogući način. Jedino što
nam je preostalo je da se reorganiziramo, pokupimo ranjene i subotu
učinimo nezaboravnom.
Nezaboravna subota
Subota
je počela laganim korakom. Prvo što smo išli srediti je, dakako,
struja. Pospajali produžnim kabelima sve koliko smo god mogli.
Hladnjake i jednu predavaonicu smo učinili funkcionalnom. Opremili se
svijećama i reorganizirali. I dok smo mi to sve spajali, u prostoriji
za društvene igre su se okupili mališani i pod budnim okom animatorica
iz društva ''Naša djeca''
zabavljali u izradi svemirskih brodova od papira, gledajući crtiće,
kušajući kolače i crtajući fantasy i SF slike. Napravila se tu i mala
izložbica njihovih likovnih uradaka za koju su posjetitelji kasnije sa
oduševljenjem glasali. Takav jedan ležeran radostan duh tog jutra nam
je i dao snage da tu subotu odradimo kako treba. U popodnevnim satima
je sve bilo spremno za početak programa. Iako smo mi prvotno zamisliti
da program počne oko 14h, vrlo brzo smo shvatili da ćemo pomicati
satnicu što kasnije kako bi se okupilo što više znatiželjnika. To je u
biti bio naš najveći pogodak konvencije.
Dolaze nam naši gosti iz
Splita, Dora i Tanja Duplančić, za predavanje i radionicu iz
Astrologije. Oko 16:00 počinju prva predavanja Ivana Cerovca, a slijedi
ih astrologija i radionica iz astrologije. Oko pet sati, kada se već
dalo nekako disati po onom vremenu, počinje eksterni show program i rad
Phraxa u ulozi animatora nije prestao do ranih jutarnjih sati. On je
kreator velike većine igara na Liburniconu stoga ih je on najbolje znao
voditi i objasniti. Prvo su počele igre sa testiranjem nove
federacijske fazorske borbene puške FKK-47. Tu se kao najbrži Star
fleet marinac na našem borbenom poligonu pokazao Pa3k sa Istrakona, dok
je naša klingonka, iz Zagreba, Tedea zauzela drugu poziciju. Slijedio
je Roswell '47 gdje smo proveli pola sata čekajući da se naši alieni
konačno probiju kroz atmosferu i počnu slijetati na od nas pripremljeno
sletište, nažalost to je bilo dovoljno i previše vremena da se
bespoštedni «Men In Black» skupi oko ICEJ-a i pripremi za rušenje naših
posjetitelja izvan naše galaksije, točnije Andromede. Na sreću naših
posjetitelja Men in Black nisu uspjeli sa svojom inferiornom
tehnologijom srušiti ni jedan ''Leteći tanjur'' no učinili su dovoljno
da par njih skrenu sa kursa i da ateriraju izvan predviđenog sletišta.
Na našu sreću nije se ponovio Roswell iz 1947. godine. Čestitke ekipi
''A je to'' na uspješnom navigiranju ''Letećim tanjurima''.
Zatim je
slijedilo je ono što se čekalo još od petka i za što se treniralo veći
dio subote na našem lokalnom jogu (boćarskom terenu ako neko ne zna).
Skupilo se 16 natjecatelja u 8 ekipa i počela je kvalifikacijska runda
za veliki prvi svjetski turnir u ''Star Trek Boćanju''. Kvalifikacije
su ekspresno završene i finalna igra je mogla početi. Na iznenađenje
svih nas, ekipe koje su trebale biti glavni favoriti ispale su već u
prvoj kvalifikacijskoj rundi i u veliko finale smo ušli sa dvije
potpuno nove ekipe. Svaka od 4 preostale ekipe izabrala je jednu od
organizacija: Federaciju, Klingonce, Romulance ili Dominion i sa njima
pokušavala napraviti prevlast nad planetima i sistemima koji se nalaze
u Neutralnom području. Podmukli Romulanci vrlo su brzo doživjeli svoj
kraj, a onda je krenulo bespoštedno osvajanje sistema, gdje su se
savezi sklapali jednako brzo kao što su se i raspadali. Situacija je
postala napeta da ne može biti napetija. Od nekud je doletjela i
borgovska kocka i asimilirala jedan od sistema. A svi znaju da je
Borgove kad se negdje ustoliče jako teško istjerati. Nakon kakvih 2
sata igre i premorenosti natjecatelja odlučili smo odigrati još 20
minuta pa pogledati situaciju na terenu. Na kraju je pobijedila ekipa
«3. Zmaj», a slijedili su ih ekipa «A je to» i «Zagrepčani» (ne znamo
točno ime). Ekipa «A je to» je bila već osvojila majice u igri Roswell
'47 te je svoje majice dodijelila trećeplasiranima i za to im se ovog
puta zahvaljujemo.
Tu negdje u sred turnira u ''Star Trek boćanju''
počelo je predavanje Korada Korlevića, astronoma iz zvjezdarnice u
Višnjanu. Sa Koradom smo imali jedan nesporazum (vražji e-mailovi) pa
nismo znali do posljednjeg dana da li je u mogućnosti doći iako smo ga
najavili. Bio je vrlo zadovoljan što je imao priliku u Opatiji pričati
o jednoj temi koja nije baš šesto zastupljena, a radi se o «Svjetlosnom
onečišćenju i njegovim posljednicama». Predavanje nikog nije ostavilo
ravnodušnim.
Nakon predavanja slijedilo je predstavljanje vodene
rakete kućne izrade i njezina demonstracija leta mladog riječanina
Edija Ratkajca. Velikom broju zainteresiranih Edi je objasnio princip
na kojem rade takve rakete, pokazao kako se sa dvije plastične boce
može napraviti jedna takva raketa, kao i ventile i ostalu opremu koju
je potrebno izraditi da bi se raketa napravila. Raketu smo lansirali sa
samo 2 bara pritiska i digla se na kakvih 30 metara visine. Dok je
trajalo predstavljanje vodene rakete, počeli su se održavati svi
kvizovi koji su bili predviđeni za noć prije, a zbog nestanka struje
nisu se mogli održati. U organizaciji Liburnicona i 3. Zmaja iz Rijeke.
Došao je i red na koncert grupe ''Pavijan Grivasti'' na terasi na
drugom katu. Puna terasa ljudi, sve vrvi od programa, sve puno ljudi
unutar i okolo zgrade- to je ono što smo cijelo vrijeme čekali. Poslije
dobro posjećenog koncerta, ispod terase se održavao ''Minotaurov
Mausoleum''. Labirint prepun piva sa samo jednim ulazom i samo jednim
izlazom, i samo jednim Minotaurom. Rijetki su uspjeli sa pivom u ruci
izbjeći minotaurovoj nepogrešivoj orijentaciji u labirintu i njegovim
vjernim mačevima.
Uskoro
je prošla ponoć i polako smo se spremali za proglašenje najboljeg
SF&Fantasy rada konvencije. No prije toga Istrijani su još izveli
Kviz ''najslabija karika'' i dobro nasmijali publiku. Proglasili smo
pobjednike u natjecanju za najbolju sliku (čestitke Neli), a zatim smo
nastavili sa SF Charadesima gdje su se svi opet dobro nasmijali kad je
Jani («3. zmaj») crtao klonove iz Star Wars filmova ili kada je Kiko
pokušavao nacrtati shadowfaxa iz gospodara prstenova. Sve je to
popraćeno sa degustacijama slastica iz raznih galaksija, kao i kušanje
već napola popivenog Klingonskog Blood Wine-a. Sve smo završili sa
Klingonskim karaokama. Koje iako nisu bile na klingonskom nisu bile
lake za razumjeti (Svaka čast Tedi).
Negdje oko 4 ujutro konačno smo stavili ključ u vrata ove naše početne
Liburniconske priče i moglo bi se reći da se Liburnicon nakon gotovo
upropaštene prve noći uspio preporoditi i poput Phoenixa iz pepela
poletjeti i zasjati na Opatijskom nebu.
Liburniconski zakoni
I
tako je završio taj famozni Liburnicon. Neke zakone smo naučili te smo
ih odlučili podijeliti sa svima. Otprilike ih imamo 10 iako bi ih se
dalo napisati još barem pet puta više.
1. Na neke stvari se ne može utjecati, jednostavno se dogode (npr. nestanak struje).
2. Ukoliko organizirate kon uzmite puno svijeća. Neka se nađe.
3. Ukoliko organizirate kon u sred ljeta na +40 stupnjeva morate imati dosta pive.
4.
Ukoliko organizirate kon u sred ljeta program mora biti većinom
večernji i do ranih jutarnjih sati jer sunce je jednostavno prejako
tokom dana i ljudi su na moru.
5. Organizirati ljetni kon u Hrvatskoj je moguće ako se jako potrudite, ali ne preporučamo. Prepustite to nama.
6.
Predavanja i književne večeri po ljeti teško nalaze slušaoca.
Jednostavno ljudi ne žele uključiti mozak. Za to im služi ostatak
godine.
7. Osvježavajuće ljetne sf&f igre su zakon. Definitivno nešto što nema baš na drugim konovima. Ljudi naprosto to obožavaju.
8. Koliko vam god izgledalo da imate dovoljno ljudi za organizaciju kona - varate se, nemate.
9. Koliko vam god izgledalo da imate dovoljno vremena za organizaciju kona - varate se, nemate.
10. Kad organizirate kon uvijek zovite LARP-ere jer oni jedini osim vas imaju neke rekvizite od koristi.
Slike uskoro na web siteu.
|
|
|
